Nesavladivi duh triljskoga kraja svojom arhitekturom, naslijeđem, slikovitim krajolikom, zvucima i bojama priča neprekinutu priču koja počinje od mitskih Delmata preko rimske ostavštine do tragova Otomanskog carstva, prkoseći vremenu i mameći svojom ljepotom svakog čovjeka, koji ondje može ugodno odmoriti dušu, ali i okrijepiti tijelo
Oči se može odmoriti i na spoju tradicijskog i modernog, gdje duboko u Dalmatinskoj zagori niče sve više obnovljenih kuća, od kojih se mnoge mogu kategorizirati kao raskošne dalmatinske vile.
Foto: Emil Škare
Znakovito je podno Kamešnice mjesto Grab i njegova okolica, inače carstvo netaknute prirode i nemirne vode koja pokreće stare mlinice. U središtu Graba je župna crkva posvećena sv. Ivanu Krstitelju, pokraj nje su župska kuća i groblje, a ispred kip sv. Ivana Krstitelja, rad akademskog kipara Stipe Sikirice. Kroz Grab protječe istoimena rječica, lijevi pritok Rude, koja je 2000. godine zaštićena kao značajni krajobraz. Rijeka Ruda oduvijek je obilovala racima i mekousnim pastrvama, no znalo se u njoj naći i klena i šarana. Sredinom druge polovice 20. st. raci su počeli nestajati, dok nisu potpuno iščezli, a broj pastrva naglo opadati. Mještani Graba, danas, posebno oni povezani s mlinicama, bave se ugošćavanjem različitih posjetitelja i putnika, koji im sve više dolaze u potrazi za zdravom hranom i pravim brašnom za kruh.
Foto: Emil Škare
Naime, na prvom kilometru krivudave rječice Grab smješteno je nekoliko mlinica starog tipa s vodoravnim kolima, tzv. kašikare, sačuvanih u svom izvornom obliku. Sagrađene su u 17. st., otkad su mljele bez prestanka, okupljajući oko sebe one koji su dolazili mljeti žito, prati robu, ali i uživati u vodenoj melodiji i smirujućim slikama krajolika.
Foto: Emil Škare
Prva je Ursićeva mlinica, koju čini manji sklop mlinica građen na jednom od izvora rijeke Grab i predstavlja najstariju od mlinica. Zbog razlika u vodostaju sastoji se od zimske i ljetne mlinice te mlinareva stana. Tri su mlina izvorna, tipa kašikare, a dva su novija, sa željeznom konstrukcijom. Predstavlja jedinstven primjer mlinice koja se prilagođava visini vodostaja pri korištenju rada mlinskog kola.
Druga je Ćosića mlinica, od koje su danas ostale samo gole zidine. Ima vodoravno položena mlinska kola, tipa kašikare, koja su smještena pod svodovima zgrade i kroz koje se propušta voda i pokreće kolo. Mlinica je izvorno imala 4 mlinska kola te stupu i badanj koji nisu u potpunosti sačuvani. Uza zgradu mlinice nalazi se štala za konje i katnica u kojoj je stanovao mlinar. Uz Ćosića mlinicu izgrađen je manji kameni most od priklesanog lokalnog kamena s četiri polukružna luka. Most i mlinica čine jedinstven sklop tradicijske arhitekture.
Foto: Emil Škare
Nešto niže je Bugarinova mlinica, građena u drugoj pol. 19. st., danas nadograđena katnica, u čijoj je blizini ribogojilište kalifornijske pastrve. U mlinu je šest mlinova koji su i danas povremeno u funkciji.
Nizvodno dalje je i najposjećenija – Samardžića mlinica, inače vrijedan ruralni sklop, sagrađen u 19. stoljeću. Uza zgrade mlinice, tu su stambena kuća i kameni most s dva polukružna nosača. Kuće su zidane priklesanim kamenom, a dvostrešni krovovi pokriveni su kamenim pločama. Mlinovi su u funkciji. U sklopu mlinica nalaze se i badnji za pranje vunenih biljaca.
Foto: Emil Škare
Obitelj Samardžić bavi se mlinarskim poslom već sedam generacija. Vrijedni mlinari rado pričaju o snazi vode koja pokreće svaki žrvanj, o žitu koje sade u Sinjskome polju, o pšenici, ječmu i kukuruzu koje melju. U najvećem broju svraćaju im ljudi iz Splita i okolice kako bi kušali, kupili i naučili kako se nekada radio pravi „seljački kruh“, koji u današnje doba spada u rijetke delicije.
Povrh uživanja u zelenilu i mlinicama, na samo pola sata vožnje od mora, tradicionalna jela triljskoga kraja oduvijek su bila pravi mamac za različite posjetitelje i turiste. Mještani Graba, osim što nisu zapustili tradiciju mljevenja brašna i pečenja domaćeg kruha, poznati su i po uzgoju kalifornijske pastrve, ali i po vještini lova i pripreme žaba. Žabe se u triljskome kraju spremaju na brudet, pohane, s pancetom ili pršutom, a poslužuju uz pravi vodeničarski kruh s grabskih mlinica.
Foto: Emil Škare
U čemu je tajna dugogodišnje uspješne ponude triljskoga kraja?
Kako tvrde iskusni kuhari, kuharska vještina je itekako bitna, ali su još bitnije prave namirnice i proizvodi koji se pripremaju. S obzirom na bogatstvo prirode, snagu vode, trajnost mlinica i vrijedne ruke mještana, triljska gastro ponuda svakim danom može biti još samo veća i uspješnija.