Od blagdana Uzašašća Crkva se nalazi u stanju iščekivanja. Bojažljivi apostoli, ponukani Isusovim obećanjem, nalaze se u stanju molitve. Obećanje Duha Svetoga daje im nadu da ima izlaza iz te strahotne situacije u kojoj su se našli. Jedina utjeha im je zajedništvo...
Marija okuplja apostole oko sebe. Upravo u tom trenutku zajedništva ostvaruje se Isusovo obećanje, silazak Duha Svetoga, nastanak Crkve. Isus je rekao kako će Duh Istine, koji od Oca izlazi, svjedočiti za njega i da će po Njemu svi apostoli svjedočiti istinu. Djela apostolska nam prenose kako se to događalo, a povijest, uz sve svoje turbulencije, iznjedrila je Crkvu kojoj i danas pripadamo i koja se trudi ostvariti zajedništvo u vjeri svih kršćana.

Foto: Pexels
Svjedočiti - ključna je riječ na kojoj se danas možemo zaustaviti. Svjedočiti znači govoriti istinu o nečemu u što želimo drugoga uvjeriti. Svjedoči se kod raznih sukoba ne bi li se dokazalo tko je u pravu. Svjedoči se na sudu ne bi li se ustanovilo tko je kriv ili nevin. Zašto Isus odabire baš tu riječ? Razmislimo malo u kakvoj se situaciji čovjek nalazi kada svjedoči. Svjedočiti znači staviti cijeli svoj ugled, cijeli svoj život iza riječi koju izgovaraš. Po svjedočanstvu koje izgovaraš nekome se ima promijeniti život na bolje ili gore. Ono ima težinu mijenjati živote, zato je imperativ da svjedočanstvo uvijek bude istinito jer samo tako pravda može biti zadovoljena. Svjedočenje nije puko govorenje, prepričavanje događaja ili pričanje priče. Svjedočenje je, uz izgovaranje istine, i pokazatelj tvoga stava i karaktera. Njime otkrivaš u što vjeruješ i kakav si čovjek. Zato je svaki javni nastup apostola bio upravo svjedočenje vjere, kao što je i svaki Isusov nastup bio svjedočenje Boga Oca.

Foto: Pixabay
Razmišljajući o današnjoj svetkovini, o početcima Crkve, stavljamo se u taj kontekst neizvjesnosti i straha, zatim hrabrosti i svjedočenja. Pokušavamo zaključiti u kojim trenucima života se nalazimo izvan Crkve, uplašeni i nesigurni, oronula duha, a u kojim trenucima se osjećamo hrabri i radosni, osnažena duha, spremni na svjedočenje. Ako se pitamo kada treba biti spreman svjedočiti svoju vjeru, onda je odgovor jasan i uvijek isti: vjernik svjedoči vjeru svojim životom i to čini neprestano, bez obzira na opasnosti i prepreke koje ga zbog toga očekuju. To su prvi kršćani jako dobro razumjeli i zato su bili spremni radije izgubiti svoj život negoli okaljati svoja svjedočanstva lažima. Danas se, nažalost, često nalazimo u situacijama da nam uopće nije stalo svjedočiti ili uopće ne prepoznajemo situacije u kojima naš život nije svjedočanstvo vjere u Isusa Krista, već nešto posve suprotno. Danas je normalno živjeti u grijehu, činiti što je protivno Božjim zapovijedima, a očekivati punu zaštitu i uslugu Crkve, kao i Božji blagoslov. Nema blagoslova gdje se ne živi istina, nema blagoslova gdje se ne svjedoči Krist.

Foto: Pixabay
Što zapravo znači svjedočiti Krista cijelim svojim životom? Možemo na to odgovoriti jednim vrlo jednostavnim primjerom, a opet toliko bitnim. Životna i vjerska disciplina u obitelji. Kako živi jedna kršćanska obitelj kada dođe nedjelja? Postoji li ritam uzajamnog pomaganja, uključivanje djece u pripremu doručka, ručka? Pospremanje i čišćenje kuće, priprema za odlazak na misu? Zatim nedjeljni obiteljski ručak u kojem sudjeluju svi i pri kojem je vidljiva i čujna zajednička molitva. Nakon ručka obiteljsko poslijepodne gdje svi članovi obitelji poklanjaju pažnju jedni drugima, zanimajući se za ono što se događa u njihovim životima i pokušavajući nadoknaditi u svemu onu odsutnost koja se događa kroz tjedan zbog posla i obaveza. Najjednostavniji i ujedno najsnažniji oblik svjedočenja vjere jest ljubav. Ako ne znamo kroz ljubav svjedočiti vjeru svojim najbližima, kako ćemo to činiti cijelom svijetu? Mnogi ljudi više ne žele prihvatiti činjenicu kako je stanje u njihovim obiteljima odraz njihove osobne vjere, ali to je istina od koje se ne može pobjeći. Tko nije sposoban dati svjedočanstvo vjere u svojoj obitelji taj ga neće moći dati nigdje. Molite se da Vas osnaži Duh Sveti te da imate hrabrosti posložiti svoj život tako da ga možete svjedočiti pred cijelim svijetom, Bogu na slavu, a sebi na spasenje.
