Nedjeljno jutro – Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići

Jeste li se ikada našli u situaciji da vam je do nečega toliko stalo da ste spremni sve učiniti da to dobijete? Jeste li prema nekome osjetili toliku predanost i odanost da biste sve učinili za tu osobu? Ako jeste, onda možete bar na djelić osjetiti kako se je Isus osjećao kada je istjerivao trgovce iz hrama. Ta ljutnja koju je kanalizirao kroz bič u svojim rukama odaje nam još jednu Isusovu osobinu čovještva koju nam nije htio zatajiti. Htio je da primijetimo koliko mu je stalo do Boga. Koliko mu je stalo do hrama. Koliko mu je stalo do svega što je vezano uz ime Božje. Ovaj citat svetog pisma: „Izjeda me revnost za dom tvoj“, duboko bi trebao pogađati svakoga od nas kao vjernika. Taj prizor kako Isus bičem istjeruje iz hrama i prevrće stolove ostavlja čovjeka zapanjenim. Netko bi mogao protumačiti kako ovdje Isus nešto krivo radi, kako ljutnja nije dobra. Ali ljutnja je osjećaj i taj osjećaj nas tjera na nekakvu akciju. Isusa je natjerao da se na odlučan način obračuna s onima koji su oskvrnjivali svetost hrama. To znači da se nekada sa zlom treba i fizički obračunati, jer ti ne ostavlja nikakav drugi način. Ova Isusova svojevrsna pobuna stavlja nas pred pitanja: Koliko ti je stalo do Boga? Što si spreman učiniti za svoju vjeru? Koliko si spreman trpjeti? Što si u stanju poduzeti protiv onih koji gaze po onome što ti smatraš svetim? Unsplash Nismo navikli razmišljati o borbenom Isusu. Uz njega, kojega vidimo kako govori o ljubavi i obraćenju, teško nam je zamisliti prizore ljutnje i bijesa, ali bilo ih je. Što nam to govori? Govori nam da ima situacija u našem životu, a tiču se cjelokupnog društva, koje kršćanin ne smije tolerirati. Ima situacija preko kojih se ne smije prijeći, a mi smo tu slabi. Uvriježilo se u nama razmišljanje kako moramo biti tolerantni. To je točno, ali isto tako moramo znati da ta tolerancija ima svoje granice kada je u pitanju očuvanje vjere, nasljeđa, nacionalnog identiteta, dostojanstva čovjeka, svetost života, očuvanje obitelji. Pixabay To su naša ratna polja današnjice na kojima gubimo nebrojene živote. Zbog naše inertnosti i ravnodušnosti događa se hramska prodaja životnih vrijednosti u našim zajednicama. Trguje se sa svime: dostojanstvom, ugledom, životom, spolnošću…sve je na prodaju i sve se može kupiti. Isus je reagirao burno na takvu situaciju. Izjedala ga je revnost za Božje ime. Pobunio se, digao je glas, digao je čak i ruku. On je to mogao. On je bio Bog. On nas je imao pravo prozvati. A mi? Gdje smo se sakrili? Gledamo Isusa sa strane kako maše bičem. Nitko mu ne dolazi pomoći. Neki se snebivaju, neki potvrdno kimaju glavom, neki razmišljaju je li u pravu ili ne, ali nitko da mu se pridruži. Zar nije to prizor i današnjeg vremena kada se netko pobuni u ime Boga i evanđeoskih vrijednosti, a medijski plaćenici nepoznatih gospodara ga počnu blatiti i prozivati zbog netolerancije, mi kršćani samo nijemo promatramo iz straha da ne bi možda netko i nas prozvao. Zašto se osjećamo krivima kada nas netko proziva zbog uvjerenja koja su nam zajamčena samim našim postojanjem? Zato što smo se ulijenili i zaboravili što znači boriti se za ta uvjerenja. A zlo nema milosti, ono nemilosrdno napada, dok ne satre svakoga tko mu se imalo suprotstavi. Unsplash Zna dobro Isus kakvi smo mi ljudi. Zna što se u nama nalazi. Zna da nas je teško pokrenuti, teško motivirati. Zato u jednom trenutku koristi i bič, i to da nas natjera da razmišljamo. Pitajmo se: Jesmo li negdje u toj užurbanosti života, povodeći se za svakodnevnim lagodnostima, izgubili onu jasnu granicu koja nam govori: E sad je dosta!? Preko ovoga neću i ne mogu prijeći! To je moja vjera, to je ljudski život, to je moja obitelj, to je moja domovina! Ja odbijam gledati kako propada! Jedno nas pitanje ostavlja doslovno pred zidom, a to je: što je život ako sve to izgubimo? Bez vjere, bez pravila, bez smjernica, kakav će nam život biti? Mislim da se Isus ne bi ljutio da pokažemo malo više čvrstine u našim vjerskim stavovima… Unsplash