Najveći marijanski blagdan redovito proslavljamo u obilju znoja. Ljetno vrijeme kao da Mariji najviše pristaje. Slavimo njezine blagdane tijekom cijele godine, ali ovaj najveći i najvažniji baš pogoduje ljetnom vremenu…
Marija je uznesena na Nebo prema suncu i baš tako, kao sunce, sjaji nam s nebesa snažno grijući svako ljudsko srce svojom majčinskom dobrotom i ljubavlju. Vjerujem da ćemo se svi složiti koliko je Marija posebna i drugačija i kako ju je zbog svih njezinih kvaliteta Bog odabrao da bude majka njegovom Sinu. Iako je za nas kršćane Marija zaista posebna i neizostavni dio ljudskoga spasenja, kada je slavimo mi zapravo slavimo običnost, a ne posebnost.
Unsplash
Naime, mi ljudi zbog same prirode života i životne perspektive, kada nekoga ili nešto slavimo razumijemo da je taj netko ili taj nekakav događaj nešto posebno i da ga zato slavimo. Jer kakvog smisla ima slaviti nešto što je posve uobičajeno? Ipak kod Marije, a kako to inače ima biti u kršćanstvu i kod mnogih drugih stvari, sve ima dublji smisao, pa tako i naše današnje slavlje. Dok slavimo taj poseban trenutak u kojem je Marija uznesena na nebo, trajno usmjeren pogled na Mariju odaje nam jednu posve običnu ženu. Što je Marija činila posebno od onoga što joj je propisivala vjera i čemu su je učili njezini roditelji? Ništa. Ona je samo bila poslušna. Što je podno Isusova križa Marija posebno učinila? Ništa. Ona je samo bila majka koja je tugovala za svojim djetetom. Što je posebno učinila Marija na dan Pedesetnice? Ništa. Ona je samo molila u tišini sa svojim prijateljima. Ona ništa posebno nije činila, a opet, činila je sve što je bilo potrebno. Marija je učinila da ono što je obično, maleno, poslušno i ponizno, postane veliko i posebno. Činila je to baš poput svoga sina.
Unsplash
Dimenzija Marijine veličine i duhovnosti upravo se krije u njezinoj običnosti, a to je nešto što mi ljudi tako olako shvaćamo i često zanemarujemo. Svijet u kojemu živimo nalaže nam da činimo velike stvari, potiče nas da budemo posebni, originalni, izuzetni i da za to budemo spremni platiti veliku cijenu. Trošimo vrijeme i novce koje nemamo da bi došli do neke razine prepoznatljivosti koja bi nas istakla među tom silnom svjetinom, istakla na jedno kratko vrijeme dok ne bi došao netko novi sa nekom novom prepoznatljivosti, a mi bismo brzo pali u zaborav i opet postali obični. Zbog toga smo nesretni i ta nesretnost nas tjera na sve luđe pokušaje originalnosti i prepoznatljivosti. Iz perspektive vječnosti takav život nema nikakvog smisla. Zašto? Zato jer nas najčešće sprječava da postignemo vječnost. U takvom životu sadržaj pojma 'vječnost' je obrnuto definiran i ta definicija nam govori kako su slava i moć sredstva kojima se ostvaruje vječnost. To su vječne zablude, eto što su, a ne vječnost. Marija je zadobila vječnost po svojoj običnosti, a to je razina vječnosti koju moć i slava nikada ne mogu doseći.
Unsplash
Ako uzmemo riječ 'obično' koju razumijemo kao nešto svagdašnje, jednostavno, i pokušamo joj naći istoznačnicu, dolazimo do riječi 'normalno'. Sigurno za Mariju možemo reći da je bila normalna, po ničemu nije iskakala iz svoje sredine, niti se po čemu isticala. Dakle, normalno je dobro, normalno je sigurno. Ali svijet se ne slaže s ovim mišljenjem, jer normalno i sigurno ne donosi profit. Uvodi se pojam 'novo normalno'. Zbog svega što se događalo u svijetu od kada je uveden taj novi pojam mogu zaključiti da je 'novo normalno' zapravo kaos, nesigurnost i strah, a nisam siguran da je takvo stanje normalno, bar do sada u povijesti nikada nije bilo i nikada takva stanja nitko nije pokušao nazvati normalnima, koliko god da su dugo trajala. Dakle, istim pojmovima želi se dati potpuno novo značenje, potpuno novi smisao, onaj smisao koji pogoduje onima koji izrabljuju čovjeka.
Unsplash
Što danas znači biti obična žena ili običan muškarac? Marija nam tumači i daje nam primjer da to znači biti poslušan svojim roditeljima, ljubiti svoga bližnjega i pomagati mu, odgajati svoju djecu i strepiti nad njima, moliti u svojoj zajednici i na taj način izgrađivati zajedništvo i suživot sa drugima. Što u tome ima neprihvatljivo pa da moramo mijenjati značenje te riječi i takvog načina života? Što danas znači biti normalna žena ili normalan muškarac? Mi to više zapravo ne znamo jer smo obasipani tolikm savjetima koji nam žele protumačiti normalno, a koji su svi suprotni od onoga što taj pojam zapravo znači – nešto jednostavno i sigurno. I svi ti savjeti u suprotnosti su s onim na što Isus poziva čovjeka, a to je vječnost. Pravi recept za vječnost je upravo običnost i normalnost koju većina nas živi i koja izvire iz vjere. Marija nam svjedoči da sve što nam je potrebno za život dobivamo od naše navezanosti na Boga i da su običnost i normalnost zapravo najveće vrline i kreposti našega života.