Pošto Juda iziđe iz blagovališta, reče Isus: "Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge."
Evanđelje ove nedjelje govori o trenutku Isusove posljednje večere, kada Isus, kao zaključak na utemeljenje euharistije, pere učenicima noge. Nakon što je Juda izašao da ga izda i preda Židovima, Isus se počinje opraštati od svojih učenika. Pri tome ponavlja zapovijed ljubavi i donosi je u novom obliku: „Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas.“ To je zapravo njegovo potresno svjedočanstvo odnosa koje je gajio prema njima. Taj odnos, taj osjećaj ljubavi koji je Isus gajio u sebi prema svojim učenicima i prema cijelom svijetu, daje u nasljedstvo, poučavajući apostole da je upravo ta ljubav koju oni nasljeduju ujedno i znak raspoznavanja među ljudima u svijetu. Naime, razvojem prvih kršćanskih zajednica postavlja se problem identiteta. Prvi kršćani se pitaju što trebaju činiti nakon što su se dali krstiti. Dakle, pokušavali su odgovoriti na pitanje što to znači biti kršćanin? Isus u ovom svom govoru učenicima odgovara na to pitanje naglašavajući da identitet svakog njegovog učenika, a time i svakog kršćanina, mora počivati na temelju ljubavi. Ta ljubav mora biti vidljiva jer je ona znak raspoznavanja u svijetu, svi drugi će moći prepoznati kršćane upravo po ljubavi koju gaje jedni prema drugima. Koliko je ta ljubav vidljiva među današnjim kršćanima?
Foto: Unsplash
Da bi odgovorio na to pitanje, moram se poslužiti jednim primjerom, odnosno jednom pričom G. Gioia. Za vrijeme progona u Španjolskoj jednog su svećenika, profesora u Toledu, osudili na smrt. Kada se našao pred izvršiteljima osude, zamolio je da mu pokažu onoga čija će ga kugla pogoditi u srce i razdijeliti ga s ovim životom. "Ja sam" - odgovori jedan od izvršitelja. Svećenik mu se tada približi, poljubi ga i vraćajući se na svoje mjesto uzvikne: "Brate, ja ti opraštam!"
foto: Unsplash
Mi obično pomislimo, kada se spomene ljubav, na leptiriće i nježne osjećaje, na bebe, djecu, veselo i radosno društvo. No postoji ljubav koja se može iskazati i prema neprijatelju, prema onome tko te ugnjetava ili ti čini nepravdu. Isus potiče i na takvu ljubav, kojoj je temelj ljudsko dostojanstvo i jednakost toga dostojanstva za sve ljude pred Bogom. Kršćanin mora gajiti u sebi sve ljubavi, kršćanin mora ljubiti sve, pogotovo ono što nitko drugi nije u stanju ljubiti. To je prava moć Isusove ljubavi i to je ona ljubav po kojoj se mi razlikujemo i prepoznajemo od svih drugih ljudi na ovome svijetu. Pod mi mislim na sve one koji vjeruju u Krista. Pravi Kristovi vjernici prepoznaju se upravo po takvoj ljubavi. Tome nam svjedoče mnogi sveci kojima imena i znamo i ne znamo. Tome nam svjedoče svi oni koji su oprostili onima koji su ih istjerali iz njihovih domova, pobili njihove najbliže i time učinili da se zlo širi i raste, a takvih je na ovim našim prostorima kroz povijest mnogo, previše. Upravo njihova mogućnost praštanja kroz odaziv na Isusov poziv na ljubav svjedočanstvo je prave vjere u uskrsnuće i pravog, dubokog i istinskog nasljedovanja Isusa Krista. Svaki koji je takve zločine oprostio zaista je istinski i vjerodostojni Isusov učenik.