Oni koji su bili duboko uronjeni u liturgiju vazmenog trodnevlja konačno su dočekali njezin rasplet. Svjetlo je pobijedilo tamu, Isus je uskrsnuo!
Korištenje svjetla kao simbola Isusovog uskrsnuća ima snažnu moralnu pozadinu. Svjetlo za ljude predstavlja pozitivne moralne osobine jer nam ono omogućava da vidimo svijet oko sebe, otkriva nam okolinu da možemo koristiti svoje osjetilo vida. Tama čini suprotno od toga. U tami je naše osjetilo vida umanjeno, neupotrebljivo, stoga se ne možemo orijentirati niti kretati u svojoj okolini. Čim nastupa tama mi smo uskraćeni za osjetilo pomoću kojega najviše doživljavamo svijet. Budući da nam tama uskraćuje radost doživljaja svijeta, ona je negativna, moralno neprihvatljiva i izvorište je svega onoga što je protiv svijeta. Zanimljivo kako je znanstveno objašnjenje svjetla i tame ponešto drugačije. Dok se u moralnom smislu tami daje entitet te ona postaje nešto živo, ono što je suprotno svjetlosti, u znanosti se eksperimentima došlo do zaključka kako tama ne postoji kao čestica. Tama je jednostavno prazan prostor u kojemu nema svjetla, to jest čestica fotona. Dakle, u znanstvenom smislu, tama je samo odsustvo svjetla i ništa više. Čini mi se kako je Isus upravo to pokušao objasniti nama ljudima pozivajući nas na obraćenje. Dok god činimo djela svjetla, tama ne može opstati.
Foto: Pixabay
Ipak, kada su se znanstvenici u ovom modernom vremenu počeli odmicati od naše planete i počeli istraživati tamu svemira, zaključili su kako u tom svemirskom prostranstvu postoji tamna materija kojoj još uvijek na znaju svrhu niti osobine. Dakle moguće je da tama ima svoj materijalni oblik na jednoj puno većoj ili dubljoj razini. U znanstvenom smislu to je bilo revolucionarno otkriće, ali za one ljude koji ovaj svijet ne promatraju samo kroz znanost i empirijske dokaze, to nije bila nikakva novost. Sveto Pismo nije napisano znanstvenim rječnikom niti matematičkim formulama, ali vrlo dobro opisuje bit stvari. Kroz Božji odnos prema čovjeku izneseno nam je stanje stvarnosti koje znanstvena otkrića mogu samo potvrditi ili se ostvariti, ali nam nikada ne mogu dati konačan odgovor. Znanstveni govor uvijek ide od zida do zida, od jedne prepreke do druge, od jednog otkrića do sljedećega. Takav govor ne može zahvatiti u duh čovjeka.
Foto: Pixabay
Nasuprot tome, Bog nam preko Isusa daje konačan odgovor, uskrsnuće. Ako ćemo pokušavati znanstvenim metodama objasniti uskrsnuće i empirijski ga dokazivati proći će mnogo godina do nekog malog napretka, pa opet još mnogo godina do slijedećeg pomaka. Bog nema ništa protiv da otkrivamo svijet, da napredujemo u znanosti. Ono što je ključno razumjeti svakome vjerniku je da nam znanost ni tehnologija ne moraju nužno objasniti duhovne stvarnosti. Nama nije važno razumjeti znanstveni proces uskrsnuća i prirodne zakonitosti po kojima se dogodilo, nama je jedino važno da se ono dogodilo i da nam je uskrsnućem otvoren put prema vječnom životu. Ono što će jednoga dana možda znanost i objasniti kroz matematičke formule mi živimo sada. Možda nam je baš zato danas i poljuljana vjera u Boga, jer nas uporno uvjeravaju kako znanost i tehnologija nude odgovore na sva pitanja. Možda je to i istina, ali ono što se stalno prešućuje je da doći do odgovora na taj način jest dugotrajan proces i koliko god ga ubrzavali, za naše pojmove vremena, on je prespor. Možda se tu krije i odgovor na pitanje zašto je Isus došao na zemlju i uskrsnuo upravo u vrijeme kada tehnologija nije bila ovako napredna kao danas. Možda bi nas znanstvena otkrića omela u razumjevanju poruke uskrsnuća, baš kako se to događa i danas? Nitko i ništa ne može riješiti problem naše duše doli nas samih, a u tome nam je Bog jedina pomoć i Isus jedino sredstvo spasenja.
Foto: Pixabay
U evanđelju Vazmenoga bdijenja i uskrsnoga jutra kod učenika i žena prevladava čuđenje i nevjerica. Pogled na prazan grob postavlja u njihova srca upitnike, znatiželju, ali i strah. Tek će susret s uskrslim Isusom pokrenuti radost i vjeru koju će prenositi jedni drugima do dolaska Duha Svetoga. Tako je i s nama danas. Svi oni koji su na marginama duhovnih događanja i koji ne pohađaju sakramente u stanju su pogleda na Isusov prazan grob. Oni gledaju u taj grob, čude se i u glavi su im razna pitanja. Na ta pitanja ne mogu dobiti odgovore dok se ne susretnu s Isusom, a s njim se ne mogu susresti ako stalno stoje kod groba. „Što tražite živoga među mrtvima?“ - pitanje je koje anđeli upućuju svakome tko stoji pred Isusovim praznim grobom. Ako želiš odgovore pokreni se, kreni u crkvu, pohađaj svetu misu...tamo ćeš Ga sresti, tamo ćeš sresti život. U grobu više nema ničega, samo povoji kao dokaz onoga što se zbilo. Susret s uskrslim Isusom za nas se događa u svakoj misi, u svakom našem zajedničkom ogledu. Isusa je najlakše susresti upravo ovdje, u euharistiji.