Duboko smo zašli u vrijeme korizme i odluke koje smo donijeli u svome srcu, a vezane za naš duhovni korizmeni hod, već bi trebale donositi svoje plodove
Iz Isusove prispodobe o smokvi koja ne daje roda možemo izvući poticaj za razmišljanje i pitanje o tome u kakvom je stanju naš duhovni život. Jasno nam je iz prispodobe da gospodar želi posjeći ovu smokvu jer ne daje ploda. Za svakoga tko se bavi bilo kakvim uzgojem biljaka logično je da se ona biljka koja ne donosi ploda i koja ne služi svojoj svrsi jednostavno posječe. Ali onaj koji svake godine marljivo radi oko te smokve moli za još jednu priliku. Tri godine nisu donijele dovoljno prilika da bi ta smokva pokazala svoj plod. Potrebna je još jedna godina. Na nagovor vinogradara gospodar odlučuje dati smokvi još jednu priliku.
Pixabay
Probajmo zamisliti da smo mi ta smokva. Bog nas je postavio na ovaj svijet da donosimo plodove. Nitko od nas nije ovdje slučajno. Svatko od nas ima svoje ljudsko dostojanstvo, nosi svoj smisao. Pa čak i oni za koje mislimo ili znamo da čine ili promiču zlo. I oni imaju svoje dostojanstvo i svoje pravo na život i na ovaj planet. Međusobno se razlikujemo samo po tome kako odlučimo ravnati svojim životom i što želimo od svoga života napraviti. Ako se trudimo donositi plodove koji odgovaraju ulozi i svetosti života na ovoj zemlji onda ćemo izvršiti svoju ulogu na ovome svijetu i ispuniti smisao svoga postojanja. Ako se to ne trudimo i svoje postojanje upotrijebimo kao suprotnost životu te nagrđujemo svetost i dostojanstvo ljudske, odnosno svoje vlastite osobnosti, propasti ćemo. Koliku god ljubav Bog pokazivao prema nama dajući nam uvijek i iznova nove i nove prilike, kraj će jednoga dana neminovno doći. Hoćemo li biti spremni za taj kraj?
Pixabay
Evanđelista spominje neke nasumične tragične događaje koji su imali za posljedicu pogibiju nekih ljudi. Pitanje se očito postavilo jesu li ti ljudi zaslužili umrijeti ili nisu? Isto se i mi danas pitamo kada čujemo za neki tragični događaj. Žalimo ljude i njihove sudbine, a neki koji možda pobliže poznaju situaciju mogu komentirati kako je netko čak i zaslužio takav tragičan kraj. Isus nam poručuje da pravo pitanje za postaviti nije je li pogibija tih ljudi opravdana ili ne, ili jesu li oni to zaslužili ili nisu, već je pravo pitanje jesam li se ja, koji postavljam to pitanje, obratio ili nisam? Tragični događaji na ovome svijet nisu Božja kazna za nedjela koja čovjek čini, već posljedica života koji se oko nas odvija. Da, na ovome svijetu događaju se loše stvari, ali ne treba nas to zabrinjavati. Ono što nas treba zabrinjavati je to u kakvom je stanju naša duša. Jer kraj dolazi neminovno i nitko ga nije u stanju izbjeći. Pitanje je samo kako svaki od nas taj kraj želi dočekati? Kao čovjek koji je živio život u Bogu i njegovim zapovijedima, ili kao onaj koji nije mario ni za Boga ni za ljude?
Pixabay
Isusove riječi: „Ako se ne obratite, svi ćete propasti“ nikako ne treba shvatiti olako. U nas vjernika krije se opasnost da iz Isusovog nauka izvlačimo samo ono što nam se sviđa čuti i samo se po tome ravnamo, a za ostalo ne marimo. Svima nam je ugodno kada Isus govori o ljubavi i potiče na to da se svi ljudi trebaju poštivati i voljeti, ali nije nam ugodno kada Isus kaže: „Svi ćete propasti, ako se ne obratite“. Pri tome Isus ne misli samo na to da ćemo izgubiti svoje živote, već da ćemo izgubiti svoje duše. To je za Isusa propast koje se treba bojati. Zato nas podsjeća kako nam uvijek daje dovoljno prilika da prepoznamo sve ono što u našem životu ne valja, te nam daje dovoljno vremena da to ispravimo i pokušamo drugačije. Korizma kao posebno liturgijsko vrijeme upravo tome služi. Ona je uvijek prilika da prepoznamo loše stvari u svome životu i da ih otklonimo. Zato ponavljam pitanje: Jesu li tvoje korizmene odluke već donijele ploda?. Ako jesu, onda nastavi tako u dobrom duhu, ali ako nisu, potrudi se promijeniti nešto. Nemoj dopustiti da ti još jedna prilika za bolji život prođe neiskorišteno.