Je li vam se nekada dogodilo da zaspete na poslu? Vjerujem da to ovisi i o samoj prirodi posla…
Ne bi bilo dobro da npr. profesionalni vozač zaspe na poslu, jer znamo što bi se onda dogodilo. Međutim, ima onih poslova gdje nekada, posebno u ovo zimsko vrijeme, umorni i pothlađeni znamo malo zažmiriti, jer nas tijelo jednostavno izda. To zna biti neugodna situacija, jer vrlo lako netko može primijetiti da spavaš pa te zbog toga izrugivati ili još gore, ako te šef uhvati, možeš snositi i neke nepoželjne sankcije. Bilo kako bilo, nekada smo zaista nemoćni, tijelo nas jednostavno izda. Ono što je najveći problem kada zaspemo na poslu je to što onda nemamo kontrolu nad onim što se zbiva i ako se dogodi nešto loše jednostavno smo krivi jer nismo bili budni.
Izvor: Pexels
Upravo tom slikom se koristi Isus kada govori o susretu s Bogom. Potiče nas na budnost jer nikada ne znamo kada se može dogoditi nešto što je bitno za naše spasenje. Ta budnost ne odnosi se ovdje na stanje našega tijela, već na moralno stanje našega bića. Biti budan u duhovnom smislu znači da sve svoje postupke, sva svoja djela i ponašanje upravljamo prema Božjim zakonima, da nam se ne bi slučajno dogodilo da nas susret s Bogom zatekne u našem najgorem izdanju. Takva budnost očituje se u našem jasnom stavu i bistroj svijesti o tome što je zlo, a što dobro. Dobro činiti, a zlo izbjegavati, ponašanje je, vjerujem, s kakvim želimo ući u novu liturgijsku godinu i u novo liturgijsko vrijeme - došašće.
Izvor: Pixabay
Došašće je vrijeme iščekivanja, vrijeme nade. Nada je velika nosivost čovjekova života. Ona nas ne da pokopati pod težinom današnjice, ne da nam sumnjati u smisao života, niti u životu očajavati. Nada nam daje snagu da bismo mogli živjeti i vjerovati.
Došašće je vrijeme crkvene godine koje u cijelosti opravdava našu nadu i naše iščekivanje. U tom vremenu iščekujemo ispunjenje obećanja spasenja, dolaska Boga među ljude. Nakon neuspjelosti saveza sa Izraelcima, Bog želi sa čovjekom uspostaviti jedan novi savez kojemu mogu pristupiti svi ljudi koji to žele. To je savez ljubavi, u kojem nam Bog poručuje da sve što je činio u povijesti za čovjeka činio je iz ljubavi. Da bi to dokazao šalje svoga Sina među ljude da On otkupi ljudske grijehe te tako više nitko nema nikakve prepreke pred Gospodinom, uvijek mu može prići, uvijek Ga može prihvatiti u svoje srce. Samo treba poželjeti, nadati se i vjerovati.
Došašće je vrijeme dubokoga preispitivanja. Kada nas Isus potiče na budnost i spremnost zapravo nas pita da li palimo adventsku svijeću svake nedjelje da bi raspršili tamu, da bi poručili da dolazi svjetlo jače od svake tame, svjetlo ljubavi i mira. Budan treba biti u srcu, svjestan svojih riječi, misli i djela, razmišljati o otajstvu Bogorođenja koje u sebi nosi primjer što je to nesebičnost, veličina života i sposobnost ljubavi. Treba ispitati svoje srce, steći snage, prenuti se iz drijemeža i promijeniti svoj život. Znamo li s velikom nadom gledati na ono što je ispred nas, a to je doživljaj vječnog Božića? Jesmo li toliko duševno jaki da za ljubav tog susreta s našim Bogom u svom životnom adventu rado podnosimo sve teškoće i križeve, prihvaćamo sve žrtve i odricanja samo da se možemo jednom što spremnije pojaviti pred licem Božjim?
Izvor: Pexels
Došašće je vrijeme u kojem se pripremamo za Božić i koje je kao takvo idealna prilika da se zapitamo da li su naša vjera i nada doista nosivost našega života ili se samo ravnamo prema svojoj okolini, bojeći se da naš kršćanski život toj i takvoj okolini ne bi bio preveliki izazov? Budimo svjesni, život po evanđelju ne može biti bez sukoba s malim i nezrelim dušama koje su sve svoje nade stavile između svoje kolijevke i groba...