Vrijeme korizme donosi nam priliku da razmišljamo o sebi, o svojim ponašanjima i postupcima, te da pokušamo pronaći način kako da ono što je loše ispravimo na dobro i da uredimo svoj život tako da više ne griješimo…
Što dublje ulazimo u vrijeme korizme otkrivamo kako su ti zadaci izuzetno teški, kako je vrlo izazovno raditi na sebi, a još izazovnije tog novog sebe ukomponirati u svijet oko sebe koji je navikao na staroga tebe i ne prihvaća olako promjene. Dapače, promjene se doživljavaju kao novotarije, izmišljotine, nešto neozbiljno i komplicirano. Ipak, one promjene koje utječu i pospješuju našu lagodnost lakše pronalaze put do naših svakodnevnica od onih koje narušavaju našu lagodnost. Zato se zlo uvijek provlači u naš život kroz ugodu, kroz nešto što nam je primamljivo i što nas zabavlja. Kada se jednom ugnijezdi, teško ga možemo izbaciti. Zašto je tako? Kako to da je zlo tako inteligentno? Zašto je dobru tako teško ući u naš život?
Unsplash
Sva ova razmišljanja čine da nam vlastit život izgleda tako velik, pa nam i problemi koji nas muče izgledaju ogromni. Da bi odgovorili na sva ta pitanja potrebno je promijeniti perspektivu iz koje promatramo naš život. Potrebno je dići pogled i ne promatrati vlastit život kao zaseban svijet, nego kao dio jednog puno većeg svijeta. Dovoljno je samo po noći pogledati u nebo i izgubiti se u mnoštvu zvijezda koje ne možemo doseći niti znamo što sve tamo daleko postoji. Nevjerojatna udaljenost nas dijeli od svih tih planeta i zvijezda, koje pobuđuju našu znatiželju, ali ih ne možemo istražiti jer nas od njih razdvaja ogromna količina praznog prostora. No, da li je taj prostor uistinu prazan?
Unsplash
Nikome dugo nije palo na pamet da o tom prostoru koji nas dijeli od svih tih zvijezda i planeta razmišlja drugačije osim da je to prazan prostor. S obzirom da kroz njega možemo vidjeti zaključili smo da tamo nema ništa, jer nas iskustvo uči da postoji samo ono što možemo vidjeti. Razvojem znanosti otkrili smo da ipak nije tako. Kada smo otkrili da oko nas postoji svijet koji ne možemo vidjeti, a koji itekako utječe na naš život (virusi, bakterije), počeli smo takvo razmišljanje i iskustvo prenositi i na istraživanje svemira. S vremenom su znanstvenici zaključili da taj prostor između planeta nije prazan, već da ga ispunjava nekakva tvar koju su nazvali tamna materija. Dakle, uvriježeno je prije bilo mišljenje da je tama samo odsustvo svijetla, ali pomalo otkrivamo da tama itekako ima svoj život koji ima svoje zakonitosti i koji je u suprotnosti sa svjetlom. Ne ulazeći u znanstvene teorije, mislim da sasvim otvoreno možemo zaključiti kako na ovom svijetu često puta ništa nije onakvo kakvim se čini, već sve kao da ima neko dublje značenje. Kako se naš maleni, sitni život uklapa u sve to golemo prostranstvo svemira?
Unsplash
Ako primijenimo ova razmišljanja o svemiru na konkretan život, moramo razumjeti da samo ako nešto ne vidimo, ne znači da to u našem životu ne postoji. Zlo, protiv kojega se želimo boriti prikriva se kroz one stvari koje su nam poznate i ugodne, kako ga ne bi otkrili, kao što se i tamna tvar prikriva u svemiru u obilju tame koja je rezultat ogromnog prostora kojeg zvijezde jednostavno ne mogu osvijetliti jer ih nema dovoljno. Tako i u našem životu, ako nema Onoga koji osvjetljava naš život, zlo će ostati sakriveno, prikriveno onim stvarima koje mu pružaju najbolju zaštitu, a to su naše slabosti. Kada se suočavamo sa slabostima mi prizivamo Isusa u svoj život koji ima moć protjerati tamu, prosvijetliti nas. Na taj način zlo se nema kako ni gdje ugnijezditi u naš život.
Unsplash
Mi možda jesmo maleni, ali u odnosu na sve prostranstvo koje nas okružuje mi jesmo važni, jer ne bi se zlo toliko trudilo osvojiti naš život da smo nebitni i neznatni. Mi smo važni već samo zato što postojimo, a da ne govorimo o svemu onome što možemo vidjeti, osjetiti i pohraniti u svoju dušu. Na neki način mi smo svjesnost postojanja, jer koje još biće poznajemo a koje je svjesno velebnosti svemira u kojemu živi? Samo već ta činjenica da smo svjesni našega vlastitoga postojanja i ljepote svijeta i svemira u kojemu živimo čini nas bitnima i posebnima i zato nas Bog želi spasiti. Bog ne želi da se ta posebnost izgubi ili upropasti. Jer svemir, koliko god da je velik, čini se vrlo surov i negostoljubiv i očito ne podržava život tako lako niti često. Naše postojanje i naša svjesnost razlog je naše jedinstvenosti, a jedini koji nam može dati odgovor na pitanje zašto smo takvi jest upravo Bog. Zato je naš smisao života doći jednoga dana k Bogu. A to možemo samo ako dopustimo da nam Isus osvijetli put kojim moramo ići. Ako svoje snage potrošimo u ovom životu na sve ono što možemo imati, zaglavit ćemo u materiji svijeta koja je danas meso, a već sutra može biti prašina. No, ako se trudimo razumjeti ono što jesmo i ono što možemo biti onda je Bog tu za nas da nam na kraju otključa sve tajne svemira. Ja želim jednog dana otkriti što je sve tamo gore. Želiš li i ti?