Naš korizmeni put započeli smo s Pepelnicom i prvom korizmenom nedjeljom. Svakoga petka molimo pobožnost Križnog puta u kojem proživljavamo Isusove trenutke muke i smrti. Sve to ostavlja na nas možda nekakav sivi dojam, jer su te teme ili epizode Isusova života teške i mračne. No, Isus ne želi da ostanemo u tim osjećajima, ne želi da podlegnemo pesimizmu. Svaki pogled na muku, žrtvu i smrt mora biti u svjetlu uskrsnuća. Samo tako možemo razumjeti zašto se muka i smrt mora dogoditi. Da bi to učenicima bilo jasno, da se ne uplaše u onim teškim trenucima, Isus je pred njima otkrio svoju slavu. Možemo razmišljati o dvostrukom značenju događaja Isusova preobraženja. Prvo je da ohrabri učenike kada dođu progoni, a drugo je da sebe pripremi na muku i smrt. I jedno i drugo značenje ima smisla i dobro odgovara cjelokupnoj slici onoga što Isus čini da bi pripremio i poučio svoje učenike.
Pixabay
Ovaj događaj za učenike koji su mu prisustvovali dobiva smisao tek nakon Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Kada su vidjeli Isusa u njegovoj slavi nisu zapravo razumjeli što se događa. Htjeli su ostati tamo zauvijek jer im je bilo lijepo. Ali Isus ih poučava da nema slave bez muke i smrti, bez trpljenja. Nema radosti bez tuge, nema spasenja bez iskupljenja. Nema Uskrsa bez Velikog petka. Slava kojom im se pokazao dobrostivi je uvid u uspješnost pothvata ljudskoga spasenja, ohrabrenje za teške trenutke koji imaju doći, da ne malakše njihova vjera, da im strah ne oduzme iz srca ono što je u njima posijano. Kao i tada na učenike, jednako i na nas danas treba djelovati Isusovo preobraženje. Ono nas treba ohrabriti u ovo vrijeme korizme i poručiti nam da svaka žrtva, odricanje, post i pokora itekako imaju smisla. Ovaj svijet u kojem živimo nije raj, a mi kao da to s vremena na vrijeme zaboravljamo. S obzirom da je u ljudsko srce posijano sjeme zla, svaki se čovjek da bi došao do spasenja mora kroz svoj život toga zla odreći. Isus svojom mukom i smrću pokazuje čovjeku kako se to radi, a preobraženjem pred učenicima unaprijed ukazuje kako svako trpljenje ima svoj smisao jer se iza njega krije veće dobro, vječna nagrada.
Pixabay
U događaju preobraženja otkriva nam se još jedno vrlo važno značenje koje nam ukazuje na Isusovu posebnost i njegovo božanstvo. Mojsije i Ilija, koji s njim razgovaraju, predstavnici su Staroga zavjeta, vremena prije Isusa. Mojsije kao predstavnik zakona, onaj po kome je Bog unio u svijet svoje zapovijedi i Ilija kao predstavnik proroka, po kome je Bog na čudesne načine čistio svoj naroda od zabluda i nevjera. Upravo njihova prisutnost u događaju preobraženja daje Isusu ono što bi danas nazvali kredibilitet ili vjerodostojnost. Upravo ti velikani u pothvatu ljudskoga spasenja kroz povijest daju Isusu podršku i ohrabrenje u onome što ga očekuje. Cijeli događaj preobraženja njihovom pojavom i njihovim razgovorom s Isusom dobiva još jednu snažnu dimenziju, a to je da Bog zaista nije Bog mrtvih, negoli živih i da nas u slavi uskrsnuća, u vječnosti, očekuju svi oni koji su ovim planetom i ovom našom ljudskom poviješću kročili uzdignute glave s povjerenjem u Boga.
Pixabay
Zato danas, mi koji želimo biti dionici ovoga trenutka i ove korizme, u Isusovoj muci i smrti te kada molimo Križni put ne trebamo vidjeti samo trpljenje i žrtvu, već i sredstvo našega vlastitog spasenja. Isus je sve to prošao i doživio svoju slavu. Što sve mi moramo proći da bi doživjeli Isusa u njegovoj slavi? Koje sve muke i trpljenja moraju pogoditi naš život da bi se očistili od svih naših slabosti, zabluda i grijeha? Koliko je posta i molitve potrebno da bi se pred Bogom iskupili? Tko to može procijeniti doli Bog jedini? Zapamtimo da nije stvar u količini, već u stanju našega srca. Bog nas ne mjeri po količini molitve koju izgovorimo ili po količini dobrih djela koje učinimo. Bog nas mjeri po stanju našega srca. Psalmista kaže: Srce raskajano i ponizno Bože nećeš prezreti! Gledajmo da nam u ovoj korizmi srca budu raskajana i ponizna pa ćemo i mi ugledati Isusa u njegovoj slavi poput ove trojice učenika.