Duhovne stvarnosti našega života često su nam čudne i nerazumljive. Naviknuti smo živjeti materijalni život koji se sastoji od onoga što čujemo, vidimo, okusimo, opipamo i mirišemo…
To su naša čula kojima razaznajemo svijet oko sebe. Pa ipak, mnogi nam primjeri života pokazuju da postoji u nama i neko „šesto čulo“, koje je itekako važno za naš život. Isus nam tvrdi da u svima nama postoji duša koja nadilazi tjelesno i koja je potrebna spasenja. Ona je toliko dragocjena da se Isus svjesno žrtvuje da bi je spasio. Što je to ljudska duša i zašto je toliko važna? Zašto smo mi Bogu toliko važni da se toliko oko nas trudi? Ako je toliko moćan da nas je stvorio, zar nije mogao stvoriti neke malo bolje ljude? Smatramo li mi sebe kao čovječanstvo, kao civilizaciju, dobrima ili lošima? Koliko toga dobroga smo postigli kao civilizacija, a koliko lošega? Može li se to uopće izmjeriti?
Unsplash
Da bi mogli izmjeriti potrebno je znati sve ishode svih događaja u povijesti, sadašnjosti i budućnosti, odnosno njihove posljedice. Mi jedva da razumijemo posljedice svih događaja u prošlosti, a kamoli da bi mogli razumjeti ishode onoga što se događa sada ili što će se događati u budućnosti. Dakle, teško da možemo zaključiti je li neka civilizacija dobra ili loša zato što nismo u mogućnosti obuhvatiti sve ishode ili posljedice događaja koji se odvijaju u vremenu trajanja te civilizacije. Kakva će biti civilizacija ovisi zapravo o pojedinačnim postupcima svakog njezina člana, jesu li ti postupci dobri ili loši. Kakvi će biti ti postupci ovisi o tome hoćemo li svoje životne snage staviti u služenje materijalnim čulima, ili duhovnima. Za većinu nas pravi put je negdje između, kada uspostavljamo ravnotežu između svojih materijalnih i duhovnih potreba. No, ako smo u stanju uspostaviti ravnotežu između materijalnih i duhovnih potreba, u čemu je onda problem? Zašto čovječanstvo to ne uspijeva?
Unsplash
Poteškoće i problemi dolaze zbog napasti. Isus nas svojim boravkom u pustinji upoznaje sa silom koja ima moć nametnuti nam materijalne ishode života kao najpoželjnije, odnosno ima moć zavarati nas da materijalni ishodi zadovoljavaju naše duhovne potrebe. To se najbolje očituje u tri primjera kroz koja Sotona iskušava ili napastuje Isusa. Prvo je hrana. Zadovoljavanje tijela kroz želudac, mišljenje da puni želudac osigurava sretan život. Isus se suprotstavlja tome govoreći kako je hrana samo jedna u nizu potreba koje nas održavaju u životu, ona se podrazumijeva. Hranjenje je nešto što činimo da bi nam tijelo moglo normalno funkcionirati, jelo nas ne može učiniti trajno sretnima. U prilog Isusovu stavu je cijelo zapadno čovječanstvo koje ima hrane u izobilju, pretilosti preko svake granice, a ljudi su sve nesretniji i nesretniji. Drugo je vlast ili moć nad zemaljskim stvarima. Imati vlast nad drugima vrlo je opojno, ali i toksično. Isus se tomu odupire govoreći kako je smisao života služenje, a ne vladanje. Nitko nije imun od smrti, a znamo onu poslovicu 'svaka sila za vremena'. Naša materijalnost, odnosno tjelesnost je ograničena. Što nam vrijedi sva vlast i moć ovoga svijeta ako time mijenjamo vječnost za samo jedan ljudski životni vijek? Treće je mišljenje da Bog služi nama, a ne mi njemu. Mišljenje da se svi odgovori nalaze na ovome svijetu, da smo kao ljudi savršeni i da je Božja datost da nas spašava i brine se o nama, a mi se možemo ponašati kako hoćemo. Drugim riječima jedna obična sebičnost življenja. Sebični individualizam, samodostatnost i udovoljavanje svojim vlastitim željama uvijek i iznova bez obzira na život oko sebe. To je pravo iskušavanje Boga, jer življenje sebičnog života potpuna je suprotnost onoga što je Bog za čovjeka zamislio. Zato Bog dopušta kušnju tamo gdje se te sebičnosti najviše pojavljuju.
Unsplash
Iz sveg ovoga nabrojenog proizlazi kako su napasti čovjekove duše ujedno i napasti civilizacije, samo što ishodi događaja u kojima podliježemo napasti uvijek imaju dalekosežnije posljedice nego oni u kojima uspijevamo živjeti život u duhovnoj i tjelesnoj ravnoteži. Zato se moramo držati Isusovog načina i odolijevati napastima u njihovim začecima. Svaki dan je prilika za dobru odluku, a svaka dobra odluka čini društvo u kojemu živimo boljim.