Što to znači biti ljut na Isusa? Nastavljam danas razmišljanja na prošlonedjeljno evanđelje gdje se Isus zatekao u svom rodnom mjestu u sinagogi…
Nakon što je otkrio sebe kao Mesiju, prva reakcija ljudi je skepticizam i sarkazam. Ljudi mu ne vjeruju zato što je bio jedan od njih, zato što je s njima odrastao. Smatraju da ga poznaju i zato on nikako ne može biti Mesija. Takav stav odraz je sebičnosti, zavisti i ljubomore. Kako netko tko je jučer živio pokraj mene zavrjeđuje više i bolje od mene? Po čemu je on bolji od mene? Na taj otpor Isus odgovara tvrdnjom: „Nijedan prorok nije dobrodošao u svom zavičaju“. Da bi objasnio kako su ljudi najteži prema svojim vlastitima koristi primjere proroka Ilije i Elizeja, koji su činili čuda među strancima, no ne i među Židovima. To se događalo zato što su ih Židovi odbacili, odbacili su svoje vlastite proroke. Kada je Isus to izrekao, on im je zapravo prigovorio da nemaju vjere i da su poput onog naroda koji je izdao Boga. To ih je razljutilo jer tko je on uopće bio za njih da im ima pravo prorokovati, a kamoli prigovarati? To ih je toliko razljutilo da su ga htjeli ubiti!
Pexels
Događa li se nama danas da na isti način znamo biti ljuti na Isusa? Sigurno da postoje neke situacije gdje znamo biti ljutiti vjernici, ljuti na Crkvu, biskupe, svećenike i druge vjernike. Griješimo li protiv Boga kada smo ljuti na Crkvu? To je jako široko i komplicirano pitanje. Odgovor može biti i da i ne, ovisno o situaciji. Ako smo ljuti na Crkvu zbog propovijedanja evanđelja koje nas direktno pogađa i gdje nismo sposobni prihvatiti kritiku vlastitog života, onda griješimo, jer Crkva samo izvršava svoje poslanje, postupa onako kako je postupao Isus i trpi onako kako je trpio Isus. Ako smo ljuti na Crkvu zbog krivih postupaka i slabosti njezinih članova, onda imamo pravo biti kritični i prigovoriti, ali uvijek moramo imati na umu da svi mi činimo Crkvu i svatko od nas mora Boga moliti za oproštenje. Isto tako, nitko nije imun na zlo i ako ne surađujemo s Isusom na pravi način zlo nas vrlo lako preuzme i upropasti.
Moramo primjetiti kako je Isus uvijek ljudima progovarao na način da se sami pronađu u njegovu govoru. Nikada nije čovjeka direktno optuživao već je davao primjere u kojima se svatko može pronaći. Nemamo pravo biti ljuti na situacije u kojima osjećamo da griješimo, ali ne želimo priznati. Možemo tada biti ljuti samo na sebe, ali ne i na onoga tko nam otkriva našu sljepoću. Sjećam se prije nekoliko godina kako mi je jedna žena došla poslije mise i ljutito mi rekla: „To ste o meni propovjedali, jel' da?“ Nisam znao kako bih se obranio. Ona se toliko pronašla u mojim riječima da je smatrala da sam ja znao za tu neku njenu konkretnu situaciju. Smiješno i čudno u isti čas. I da sam znao, ne bih prokazivao, to se jednostavno ne radi.
Unsplashed
Nekada se toliko sramimo svojih postupaka da smo spremni još više zgriješiti negoli priznati svoj grijeh. Nekada uopće nismo spremni otvoreno govoriti o određenim temama koje nas pogađaju i otkrivaju našu grešnost, ali činiti taj grijeh nije nam nikakav problem. Sve su to situacije našega mučnog života, gdje zbog slabosti i nemogućnosti da mijenjamo svoje okruženje, ne uspijevamo promijeniti sebe. Ne želimo se mijenjati, jer se bojimo da ćemo izgubiti svoju okolinu. Zato smo ljuti i pružamo otpor prema svemu i svakome tko uspijeva u tome bolje od nas. Ne razumijemo da ako promijenimo sebe, možemo izgubiti samo ono što za nas ne valja, pa makar to bili i ljudi. Onaj tko ne čini da si bolji, taj ti ni ne treba. Teško nam je to shvatiti, ali tako zapravo je. Što ti u životu vrijedi onaj tko te čini nesretnim? Zar takav zaslužuje biti u tvom životu? Na isti način, svaki od nas se mora truditi živjeti tako da svojim postupcima i načinom života ne čini nesretnima svoje bližnje. No, najvažnije od svega toga je znati prepoznati onu osobu koja nam želi dobro i podržati je u tome. Ne odbacivati nikoga zato što se uspijeva bolje nositi sa svojim životnim problemima nego mi. Pokušajmo imati mudrosti i poniznosti učiti od drugih koji su bolji od nas. Znajmo priznati svoje slabosti, jer to je prvi korak u mijenjanju svega onoga što za nas ne valja i što često puta naš život čini nesretnim.