Uvijek aktualna tema: kako biti pošten u bogatstvu? Očito pohlepa za novcem, koja često puta proizlazi iz želje za boljim životom, stvara čovjeku probleme bez obzira na vrijeme u kojem živi. Da bi objasnio učenicima razliku između duhovnih i svjetovnih stremljenja i načina života, Isus priča jednu neobičnu prispodobu…
Neobičnu nama, jer prema Isusovu pričanju, ispada da treba znati biti i nepošten da bi opstao u ovome svijetu. Naime, u prispodobi o nepoštenom upravitelju Isus ne navodi je li optužba za nepošteno upravljanje bila utemeljena ili ne. Možda je upravitelj bio i pošten, odnosno lažno optužen? Na kraju nije toliko ni važno. Važno je da kad se suočio s gubitkom posla, odlučio je steći naklonost drugih koji bi ga možda mogli zaposliti tako da im umanji dugove. Zaključio je, kada se već ne mogu riješiti optužbe o nepoštenom upravljanju, onda da bar od toga imam nekakve koristi. Na prvu ruku rekli bismo kako je to podlo, ali taj se čovjek samo borio za svoj život. Što se dogodi s čovjekom kad u svojoj borbi za egzistenciju otkrije da mora biti nepošten? Može li se to izbjeći? Što nam u tom smislu Isus želi poručiti?
Foto: Pixabay
"Napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane, da vas prime u vječne šatore." Kako iščitati ovu rečenicu? Želi li Isus da budemo nepošteni ili želi da budemo snalažljivi? Koja je razlika i gdje je granica između snalažljivosti i nepoštenja? Prije svega moramo odlučiti što sve ulazi pod pojam snalažljivost? Ako nekoga teško materijalno oštetimo u svom snalaženju, svakako smo učinili grijeh. Ma da nekoga i lako oštetimo, opet smo učinili grijeh, u to nema sumnje. Ali kada počinimo grijeh da bismo spasili vlastiti život, je li taj grijeh onda opravdan? Možda nije čak ni opravdan, ali je sigurno podnošljiv. Često puta se naš život svodi na to koliko možemo grijeha podnijeti prije negoli nas ti isti grijesi unište. Griješimo i zavaravamo sami sebe kako to nije ništa, ali posljedice dolaze, samo što ih ne vidimo odmah. Prostora za manevar imamo samo onda kada se kajemo. Ako nema pokajanja, nema ni oproštenja.
Foto: Pixabay
Isus, svjestan što traži od onoga koji ga želi slijediti, svjestan kako je teško biti pošten i ispravan u ovom oholom i nepoštenom svijetu, upravlja svoje učenike da snalažljivost ne mora nužno značiti i nepravednost. On ne traži od svojih učenika da oni budu snalažljivi na nepošten način ili da je opravdano nekada griješiti, već ih upozorava na to što se događa s čovjekom kada služi ovome svijetu i gospodarima ovoga svijeta. Onoga trena kada počinješ služiti svjetovnom i materijalnom jest i trenutak kada si prinuđen na kompromise i na situacije gdje moraš birati od dva zla manje. Ali to ne znači da i sam trebaš postati zao. Prije bi značilo da pokušamo sve što nam je na raspolaganju upotrijebiti da zlo okrenemo na dobro. Jer meni se čini da Bog želi vidjeti da se trudimo. Ako se u ovom nepoštenom svijetu ne trudimo oko poštenoga, kako ćemo na onome svijetu znati cijeniti savršenstvo koje smo dobili? Ako na ovome svijetu ne pokažemo brigu oko ljubavi, kako možemo znati što znači živjeti u savršenoj ljubavi?
Foto: Mario Jurina
Na kraju Isus zaključuje kako nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara, jer bi njegova vjernost uvijek bila podvojena. Ne možemo, kaže, služiti Bogu i bogatstvu, jer će nas težnja prema bogatstvu nužno dovoditi u situacije gdje ćemo prije ili kasnije zgriješiti. Grijeh je podnošljiv samo onda kada služimo Bogu, a ovaj svijet moramo trpjeti jer je on nužnost prije našega povratka Stvoritelju. U svemu tome, opet, ne smijemo se zbuniti. Podnositi grijeh ne znači da ga odobravamo, već znači da ga prihvaćamo kao patnju i žrtvu. Puno toga u današnjem svijetu kršćani vjernici moraju podnositi, jer smo puno zla proglasili dobrim. To je još samo jedan pokazatelj koliko nam Isus govori istinu i koliko ovaj svijet može čovjeka iskvariti.