Zadnja, četvrta nedjelja došašća, u središte naših razmišljanja stavlja Mariju, Isusovu majku…
Pronalazimo je kako dolazi u posjet svojoj rođakinji Elizabeti. Stanje susreta između Elizabete i Marije prenosi se i na one koje one nose u svojoj utrobi, na Ivana i Isusa. Ne možemo izbjeći taj proročki trenutaku kojemu Ivan radosno igra u utrobi svoje majke kada je začuo Marijin pozdrav. Koliko god nas se slikovito i maštovito dojmio taj trenutak, on ima svoju neizmjernu važnost. Odnos između Ivana i Isusa prvi puta nam je prikazan kroz odnos i susret njihovih majki. Mi, nažalost, ne možemo znati o čemu su one razgovarale. Možemo samo crpsti snagu za svoju vjeru iz spoznaje da se taj susret dogodio u radosti, ljubavi i poštovanju.
Unsplash
Razmišljajući o njihovom susretu, možemo se pitati kakav će biti naš susret s Marijom ovoga Božića? Mi smo kod jaslica uvijek zagledani u Isusa, možda i zaboravljajući da su Marija i Josip oni s kojima se radujemo zbog Isusovog rođenja. Marija nam donosi Isusa kao dar i ona kao Bogorodica u tom trenutku Isusovog rođenja postaje spona između neba i zemlje. Savršena ljudska poniznost i običnost u spoju sa neizmjernom Božjom ljubavlju i brigom za ovaj svijet. Što mi imamo ove nedjelje reći Mariji, dolazeći joj u pohode, kao što je ona dolazila Elizabeti? Znamo li nastupiti otvoreno i radosno, pokazujući sebi i drugima da brige ovoga svijeta i vlastitoga života nisu ništa naspram spasenja koje nam Bog osigurava? Upravo On nas poziva na taj susret kada namješta jednostavnu i običnu pozornicu samoga događaja Isusova rođenja. Poziva nas preko svih onih koji se nalaze oko nas, a koji surađuju s Njim snagom Duha koji nam je dan. Svi mi, koji se ovih dana vrzmamo oko uređenja crkve, vlastitoga doma, raznoraznih drugih događaja i poslova, jesmo Božji glasnici i dionici tog događaja. Mi smo i anđeli i pastiri u jednom.
Unsplash
Da bismo to mogli u punini ostvariti potrebno je upregnuti sve svoje snage da se prije toga dogodi još jedan vrlo važan susret, onaj u kojemu se rješavamo svojih duhovnih tereta. Vjerujem da ste mnogi ovih dana odlučili otići na ispovijed, ili ste je već učinili, te vjerujem da je taj susret obilovao Božjom milošću i našim duhovnim olakšanjem i utjehom. Veliki je pothvat skinuti sa sebe terete grijeha, krivice, slabosti i sažaljenja. Sve nas to usporava, pritišće prema zemlji, kao da nam želi reći da je upravo zemlja ta kojoj pripadamo. U tom smislu ispovijed je naše anti-gravitacijsko sredstvo. Ona nam pomaže da se krećemo suprotno htijenja i pritisaka ovog svijeta, otvarajući nam put prema nebu već ovdje na zemlji.
Unsplash
Na kraju, kada već govorimo o susretima, nikako ne smijemo zanemariti i one koji se događaju svakodnevno, u našim životima s našim bližnjima. Zbog tih susreta dajemo se u pripreme i činimo sve što činimo i oko svega se trudimo. Ti susreti moraju najviše biti ispunjeni radošću, poštovanjem i ljubavlju. Isus nas svojim rođenjem okuplja oko sebe i čini da su ti susreti neizbježni. Nikako nije svejedno kako ćemo se pri tim susretima ponašati, kako ćemo na svoje bližnje reagirati i što ćemo im reći. Kod tih susreta nema mjesta prijeziru, negodovanju, osuđivanju, netrpeljivosti i svemu onome što može razbiti naše obiteljsko i vjersko zajedništvo. Nemojte ovih dana pristajati na ništa što vas može odijeliti od onih koje volite i za koje živite. Za sve u životu ima vremena, a sada je vrijeme za radost i ljubav. Ostvarite te kreposti i osjećaje u najvećoj mogućoj mjeri. One će povratiti smisao vašem životu i dati da svi vaši budući susreti budu snažno svjedočanstvo vjere u utjelovljenog Gospodina, koji po svojoj Majci Mariji naviješta susret u miru cijeloga svijeta.