Nedjeljno jutro – Ovo je prva zapovijed druga je pak ovoj slična

Evanđelje ove nedjelje dobro nas uvodi u raspoloženje i razmišljanje o blagdanu Svih Svetih. Pismoznanac kojega Isus susreće želi ovim postavljenim pitanjem: »Koja je zapovijed prva od sviju?« provjeriti Isusovu autentičnost. Njega je, kao i sve druge pismoznance i farizeje, mučilo pitanje je li Isus pravi prorok i pravi, istinski naučitelj? Kako to saznati? Najbolje je bilo uči u samu srž njihove vjere. Što je čovjeku u životu na prvom mjestu, što mu je najvažnije? Isus odgovara da je Bog na prvom mjestu i da se Boga doživljava kroz ljubav. Sve ostalo dolazi poslije toga, ali sve ostalo dolazi i po tome. Pismoznanac po tom Isusovu odgovoru zaključuje kako je Isus zaista ispravni i istinski naučitelj vjere, te i sam potvrđuje te Isusove riječi. I zaista, Boga staviti na prvo mjesto, voljeti ga svim srcem, put je i način kojime uspostavljamo i uređujemo odnose sa svim ljudima. Netko bi mogao pomisliti kako to baš i nije ispravno i kako valjda obitelj treba biti čovjeku na prvom mjestu, a onda Bog, jer ipak se trebamo najviše držati onoga što nam je povjereno u ovom životu. Istina je da nam obitelj mora biti na prvom mjestu, ali kako ostvarujemo to postignuće? Kako ostvarujemo da nam je obitelj na prvom mjestu i što to uopće znači? Razumijemo li da nas Bog uči kako se ljubi, razumijemo li da nas Bog odgaja i vodi? Kako će čovjek podići svoju obitelj, voljeti je i brinuti o njoj ako nije sposoban živjeti život po Božjim zapovijedima? Zato je mudro na prvo mjesto u životu staviti ono što te može učiniti pravim čovjekom, kako bi mogao tu snagu i ljubav koju si tako stekao, prenositi drugima.  Pexels Staviti Boga na prvo mjesto važno je i zbog našega vlastitoga spasenja. Naime, sve ono što doživljavamo kao iskustvo ovoga života, a tiče se zemaljskoga, materijalnoga ili tjelesnoga ne prenosimo poslije smrti u vječni život. Ono što se u duši prenosi kada odlazi s ovoga svijeta, kako se volimo izraziti, na onaj drugi jest upravo ljubav. Ja duboko vjerujem kako će nas sve, kada dođemo na Posljednji sud, Isus pitati : „Koliko si ljubio, odnosno volio?“. Koliko ljubavi upriličujemo u svome životu pitanje je na koje moramo davati iskren odgovor, jer nešto mora biti mjerilo, a što drugo može biti mjerilo ovoga života za onaj vječni osim ljubavi? Možemo primijetiti kako Isus u ovim dvjema zapovijedima ljubavi objedinjuje sve dotadašnje zapovjedi i zakone. Zapravo je za nas vjernike sve pojednostavio. Ako u svome srcu gajiš ljubav onda si otvoren za djelovanje Božje milosti, a ako u tebi djeluje Božja milost onda tu nema mjesta za zlo. Ako je tvoje srce puno ljubavi ne mora ti nitko reći da je psovka grijeh jer ti to već osjećaš i znaš u sebi pa je nećeš ni izreći. Tako vrijedi i za sve ostale grijehe. Isus nam poručuje da u čijem srcu prebiva ljubav tome ne trebaju zakoni jer u takvom srcu zla nema pa se nema što ni zakonom spriječiti niti ograničiti. Takvo srce puno ljubavi kroz našu povijest nosili su mnogi ljudi koji su Bogu vjerovali i živjeli po Božjem zakonu. Mnogi od njih svjedočili su tu ljubav i pod prijetnjom gubitka života, duboko vjerujući da je ljubav put spasenja. Koliko ljubavi moraš imati u svome srcu da se odlučiš život svoj dati samo da se ta ljubav u svijetu ne ugasi? Imamo toliko primjera mnogih svetaca koji su tu Božju ljubav prepoznavali u svome srcu i odazivali se na poziv služenja, a još više onih za čije svete živote doli Boga nitko ni ne zna. Pexels Zato je jednostavno, dragi brate i sestro, biti kršćanin. Treba samo voljeti. A ako me pitaš da li je jednostavno voljeti, onda odgovor potraži prvo u sebi. Samo ti znaš koliko ljubavi stane u tvoje srce. Samo ti znaš koliko je možeš dati, a koliko primiti, iako tu zapravo nema pravih mjera. Sama prisutnost ljubavi već je garancija da nastojiš živjeti prema Božjim zapovijedima. Sve što treba paziti jest da ta ljubav bude pravilno usmjerena, da bude nesebična i neuvjetovana. Tako slobodna dovest će te do Isusa koji ti poručuje: "Nisi daleko od kraljevstva Božjega!".