„Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.“
Početak došašća donosi za nas vjernike uvijek nove, a opet iste stare izazove. U uputama pastoralnog direktorija koji propisuje kako se slave liturgijska vremena, stoji napomena kako slavlje mise u vremenu došašća treba biti primjereno samom ozračju vremena. To ozračje je više iščekivanje negoli slavljenje. To znači da slavlje u došašću ne smije nadilaziti jačinu slavlja u božićnom vremenu. Crkvu ćemo urediti u došašću, ali ne onako svečano kao o Božiću. U kući ćemo u došašću imati adventski vijenac, a za Božić jelku.
Unsplash
Ta stupnjevitost slavlja simbolična je i potrebna, jer nam govori o važnosti pojedinog trenutka, kao i o stupnjevitosti našega odnosa s Bogom. Ne možemo Boga slaviti uvijek na isti način zato što se Bog nije ni nama uvijek objavljivao na isti način. Postoji određeni dinamizan u kojem nam se Bog obraća i koji nam je potreban da bi smo ga lakše shvatili. Kako u liturgiji, tako i u našim osobnim životima, kada slavimo Boga, mora postojati nekakva stupnjevitost. Nije svako vrijeme za sve poslove i za sva načina ponašanja, tako i u vjeničkom životu različito liturgijsko vrijeme donosi različite oblike slavljenja. Prije ovog modernog vremena takav ritam liturgijskog slavljenja, a onda i osobnoga odnosa s Bogom, mogao se bez problema pratiti i razumjeti. Danas je to puno teže. Svjedoci smo vremena u kojem se gotovo svi aspekti našega života koriste za ostvarivanje profiti, pa tako i ovaj duhovni segment. Danas je došašće postalo vrijeme slavlja koje često puta nadilazi slavlje Božića. Kroz četiri tjedna došašća koje je okićeno, uređeno, slavljeno kroz razno razne zabave, polako se zasitimo tog ugođaja i kad nam dođe Božić već smo polako umorni od svega. Kako u ovom vremenu zadržati jasnoću i razliku između vremena došašća i božićnog vremena?
Treba se osvrnuti na Isusove riječi iz evanđelja koje nam je odabrano za prvu nedjelju došašća. Isus ovdje govori o posljednjim stvarima, posljednjim vremenima i na kraju svog govora poziva na budnost. U ovom Isusovom govoru prisutan nam je početak i kraj Božje objave. Isus kao da spaja svoje rođenje i svoj drugi dolazak. I za jedno i za drugo potrebna je budnost, potrebna je naša svjesnost o svemu što se oko nas događa, a posebno oko onoga što se događa sa nama i u nama. Potrebna nam je svojevrsna duhovna obnova da bi svoje misli i srca uredili za Isusov dolazak. Ne možemo dočekati Isusa uprljani, zamazani, opterećeni, ratreseni i bezvoljni. Što treba učiniti da nam se to ne dogodi? Treba upotrijebiti one načine slavljenja i pobožnosti koje nam došašće nudi. Ne smijemo preskakati došašće i odmah prijeći na Božić. Ako tako činimo ništa nam neće biti jasno osim toga da smo se dobro najeli i napili i da smo dobili poklon. Dakle, došašće nam nudi mise zornice i toplo ljudsko druženje nakon tih misa. Ranojutarnje ustajanje i odlazak na svetu misu po hladnom i mračnom vremenu simboličan je način kojim Isusu odgovaramo na njegov poziv budnosti. Možda pospani i promrzli, ali odlučni u pokazivanju da smo spremni žrtvovati lagodnost da bi dopustili da nas Isus nečemu nauči. Zatim, naša adventska okupljanja nisu sa ciljem da se napijemo i najedemo, već da se prije svega družimo, da sa nekom akcijom potrebnima pomognemo, da žrtvujemo svoje vrijeme, trud i novac za drugoga. Plodove toga prije svega ubiremo mi sami, jer sebe usrećujemo kada se u takvim stvarima iskazujemo. Doašašće bi trebalo biti natjecanje u iskazivanju poniznosti i milosrđa.
Pexels
Ne smije nam biti svjedno kakvi ćemo stati pred Isusa. Isus nas poziva da stanemo pred njega, ali prije toga moramo umaći svemu onome što nas u tome sprečava. Koje su to stvari i koji događaji? Možemo li u sebi u ovom vremenu došašća pronaći načina da se posvetimo odnosima koji nam pomažu da dospijemo pred Isusa? Koji su to događaji koji nas mogu obogatiti, koji nas mogu učiniti poniznima i milosrdnima, a koji su to događaji koji nas čine oholima i sebičnima? Došašće je vrijeme u kojem imamo prilike otkriti te stvari. Isus zove na budnost, crkve čekaju svoje zornice, došašće počinje...