Koliko god nam možda teško zvuče ove Isusove riječi, koliko god od nas traže žrtvu i odricanje, ipak moramo priznati da je upravo ova Isusova logika života ono temeljno na što nas upućuje život u vjeri...
Ako se nisi spreman odreći ovoga zemaljskog, kako ćeš biti spreman primiti od Boga ono nebesko. No, jedna rečenica se posebno ističe. Kada je ovaj mladić rekao kako je sve zapovijedi čuvao od rane mladosti, evanđelist opisuje kako ga je Isus pogledao, zavolio i rekao mu: 'Prodaj sve što imaš i pođi za mnom'. Kakav je to morao biti Isusov pogled da je evanđelist prepoznao u njemu ljubav i baš tako to zapisao, vjerojatno nikada nećemo moći otkriti, ali duboko vjerujem da možemo osjetiti. Vjerujem da osjećamo kako Isus gleda na nas s ljubavlju kada se trudimo živjeti po njegovoj Riječi. Da nije tako mnogi bi se razočarali u vjeru i u Boga.
Unsplash
Zato si ovdje želimo postaviti pitanje: Da li se naš život i naše ponašanje i naša djela tako prepoznaju da Isus može svratiti na nas pogled, zavoljeti nas i ponuditi nam spasenje? Mi toliko od Boga očekujemo, tolike vapaje mu upućujemo i želimo biti uslišani, a često zaboravljamo kako se i od nas traži da budemo takvi da smo vrijedni spasenja. Naše sudjelovanje u djelu spasenja je itekako bitno i ono se mora očitovati po našim djelima. Za ovoga mladića iz evanđelja to je bilo presudno, nije se mogao odreći bogatstva. Kojih stvari se mi ne možemo odreći, koje stvari nas sprečavaju da se približimo Bogu? O čemu smo toliko ovisni da dovodimo u pitanje svoje vlastito spasenje? Da li je to lijenost, sebičnost, bogatstvo, idolopoklonstvo ili nešto slično?
Unsplash
Iskoristimo trenutak da o tome duboko razmislimo. Treba se zapitati kada smo se zadnji puta nečemu zaista istinski i iskreno obradovali? Da li je to bilo kada smo učinili nešto dobro ili nešto loše? Vjerujem da se nitko ne raduje kada čini zlo, već da je duboko nesretan. Zašto onda tako brzo zaboravimo na te osjećaje? Ono što Isus ističe, a što jako dobro znamo i razumijemo jest to da je potrebno mnogo truda i žrtve da bi si posvijestili istinu o sebi, a onda opet mnogo truda i žrtve da bi nešto promijenili u svome životu. Upravo bez te žrtve ne možemo ništa postići. Ako se kod svakog problema postaviš tako da u sebi kažeš: Zašto bih ja ovdje trebao biti žrtva?, nećeš ništa uspjeti naučiti u životu. Ako želimo živjeti ljubav na koju nas Isus poziva, moramo biti spremni i na žrtvu i odricanje. Upravo po toj žrtvi nas Isus prepoznaje, zagleda se u nas i voli nas. Ona je dokaz da smo spremni ljubiti, da smo se spremni odreći ovoga zemaljskoga i prionuti uz ono nebesko. Upravo ove Isusove rečenice gdje obećava nagraditi svakoga koji se žrtvuje i odriče, trebaju nas ohrabriti i potaknuti da ostanemo na putu vjere.
Unsplash
U razgovoru s ljudima redovito otkrivam kako se najviše boje i žale na težinu života upravo oni koji puno imaju. Pri tome nije problem što puno imaju, već što sve svoje nade stavljaju u to što imaju. Oni koji žive umjereno i nemaju mnogo već dovoljno, uvijek zaključe kako će Bog dati da bude dobro i obično tako i bude. Iz toga vidimo kako briga za zemaljsko opterećuje, a briga za nebesko rasterećuje. Da bi nam život bio normalan i pred Bogom ispravan moramo pronaći ravnotežu između to dvoje. To ćemo uspjeti samo ako smo spremni podmetnuti leđa i dopustiti da budemo žrtva, što znači preuzeti odgovornost za svoj život i društvo oko sebe puno više nego što nam to vlastita sebičnost dozvoljava. Svi smo mi nečija žrtva, svi moramo trpjeti jedni za druge, nitko nije od toga izuzet. Kada nas netko opterećuje sjetimo se koliko mi puta opterećujemo svoje bližnje. Sjetimo se tko cijeli život podnosi žrtvu za nas, tko nas to cijeli život trpi? Tu nema pravde, postoji samo ljubav, ona kršćanska. Isus je nastavio voljeti ovoga mladića bez obzira što ovaj nije bio u stanju odvojiti se od svoga bogatstva. Tko zna, možda je kasnije, sjećajući se tih Isusovih riječi ipak uspio promijeniti svoj život. Koliko svakome od nas treba poticaja da nešto u svome životu promijenimo? To vjerojatno ovisi o tome koliko se čvrsto držimo ovoga života i koliko često ili rijetko razmišljamo o vječnosti.