Zašto toliko volimo našu slavonsku ravnicu? Kada pješačimo volimo da nam je put što ravniji jer tako nam je lakše hodati. Isto tako kada se vozimo biciklom. Zemlju je lakše obrađivati kada je na ravnom nego kad je kosina
Ravno ili pravocrtno je uvijek najbrži put. Kada nekoga savjetujemo reći ćemo mu da se drži pravocrtno svoje odluke i da nikuda ne skreće. Na ravnome je uvijek najlakše. Taj primjer koristi prorok Izaija, a prenosi Ivan Krstitelj kada pozivaju ljude na obraćenje i pripravu za Isusov dolazak. Odabrati ravan put uvijek je najbolje, ali postavlja se pitanje: Je li Isusov put za nas na ovom svijetu uvijek ravan put i je li najlakši?
Unsplash
Koliko vas ima koji mislite da je biti aktivan vjernik u današnjem vremenu vrlo izazovno i naporno? Ne bojte se ako tako mislite, ne mislite krivo. Često puta i ja pomislim kako je danas jako teško biti pravi vjernik. Koliko se god trudio, stalno imam dojam da zbog svih obveza koje imam i moram izvršiti uopće nemam vremena za Boga. Čudno je to, baviti se Božjim poslom, a osjećati da nema vremena za Boga. Takav osjećaj trebao bi nam biti pokazatelj da nešto nije u redu s našim životom, da bi zaista neke stvari trebalo popraviti, neke prepreke poravnati. Smije li se uopće dogoditi da nam vjernički život izgleda pretežak i prepun prepreka? Tko nam postavlja te prepreke? Događaju li se one same od sebe ili smo mi krivi za njihov nastanak? Ako proroci navještaju Isusa kao olakšanje, kako to da nama djeluje kao opterećenje?
Puno pitanja sam sada postavio, pitanja koja i mene muče iz dana u dan, pitanja s kojima liježem i s kojima ustajem. Ipak, treba krenuti od proročkih riječi koje su nam temelj uranjanja u došašće. Prorok kaže da će svako tijelo vidjeti spasenje Božje, ali prije toga treba pripremiti duh i srce. Tu se krije ključ našega problema oko naših poteškoća u vjeri. Prepreke u životu nastaju onda kada naš duh nije snažan, kada naše srce nije ispunjeno Bogom. Da bi osnažili duh i ispunili srce potrebno je zahvatiti u prvi sakrament, sakrament krštenja. Krštenje nas osposobljava za službu Božju, za život u Bogu. Ono nas ispunja Božjom milošću da po njemu postanemo u životu što god želimo. Kada u životu slijedimo tu misao, kada ostvarujemo sebe po Bogu onda je naš životni put jasan, on je ravan, na njemu nema prepreka i mi se ne moramo tražiti jer nam je jasno tko smo, što smo i čemu težimo. Čim se udaljimo od milosti koja nam je krštenjem dana, nastaju poteškoće. To se uglavnom događa kada počnemo slušati svijet naivno misleći da sve ono što postoji u svijetu diše i radi za Boga. Ali nije tako. Isus nam jasno progovara da mi nismo od ovoga svijeta. Zato, biti Božji znači ukloniti iz svoga života sve od ovoga svijeta. To su ta brda, te prepreke koje nas priječe da vidimo i da stignemo do Isusa.
Unsplash
Znam da je to lakše reći negoli učiniti. Kako prepoznati što je u mom životu od ovoga svijeta a priječi me da dočekam Isusa? Toliko stvari ima koje su prikrivene, koje su nam se uvukle pod kožu, a ne razumijemo niti prepoznajemo da su za nas loše. Toliko loših stvari nam se nudi pod dobro da jednostavno u toj šumi svega ne možemo odlučiti niti prepoznati što treba odbaciti. Nije se lako oprostiti od ovoga svijeta, čak ni onda kad smo na smrtnoj postelji. To je zato što nam se one opipljive stvari čine sigurnije od onih nevidljivih i neopipljivih. Logično je više povjerenja davati onome što vidimo negoli onome što ne vidimo. Ali to je iluzija. Vidite, naš mozak nas vara. Materija je zapravo propadljiva, ali mi to ne primjećujemo, jer je naš životni vijek kratak. Ipak, imamo dovoljno znanja da razumijemo da se energija koja proizlazi iz materije na ovome svijetu jednostavno pretvara iz jednoga oblika u drugi. Još je Tesla govorio kako je količina energije ogromna, kako je ima u izobilju i kako se nikada ne može potrošiti, moramo samo pronaći načina kako je kontrolirati i kanalizirati. Energija je ključ materije kao što je duša ključ našega tijela. Materija se mijenja, energija se prenosi. Tijelo se mijenja, duša se prenosi. Da bismo se oslobodili navezanosti na tijelo, na materiju, na ovaj svijet, moramo se usredotočiti na dušu. Nju Isus dolazi spasiti. Nju treba osloboditi od prepreka ovoga svijeta. Za nju se treba boriti i nikada ne posustati.