Kako objasniti nešto što se ne da objasniti? Pitanje je to koje je mučilo mnoge ljude tijekom kršćanske povijesti, a koji su željeli objasniti Trojedinog Boga...
Poznato je kako je veliki Augustin htio napisati knjigu o Presvetom Trojstvu, ali mu to nikako nije polazilo za rukom. Tada je, kažu, usnuo san: vidio je sebe kako šeće obalom mora i vidi dijete na plaži. Dijete je školjkom presipalo morsku vodu u rupu u pijesku. Augustin ga je upitao: "Što radiš?", dijete je odgovorilo: "Želim presuti more u ovu rupicu." Tu su se velikom filozofu otvorile oči: "Upravo tako nemoguću stvar pokušavam i ja jer želim svojim ograničenim razumom shvatiti tajnu Presvetog Trojstva." Poznati irski svetac Patrik odabrao je metodu jednostavnosti pa je usporedio Presveto Trojstvo sa djetelinom – jedna travka, a tri lista; jedan Bog, a tri su božanske osobe. Kada me djeca pitaju kako je moguće da je jedan Bog, a u njemu tri osobe, ja im obično odgovaram protupitanjem kako je moguće da je jedna voda, a pojavljuje se u tri različita agregatna stanja? Tada im pokušavam protumačiti kako mi ljudi nismo mjerilo po kojemu možemo mjeriti kako je nešto ili je li nešto moguće, ili nemoguće. Naša oholost nam daje za pravo da s ono malo znanja koje imamo o svijetu koji nas okružuje zaključimo da razumijemo kako svijet funkcionira i nadobudno, iz to malo znanja, tumačimo kako je nešto moguće ili nemoguće. To što mi ne razumijemo kako nešto postoji ili funkcionira, to ne znači da je to nemoguće.To samo znači koliko smo mi neuki i koliko još puno toga moramo naučiti. Čovjek još uvijek do kraja nije otkrio sebe i kako funkcionira tijelo, još uvijek nema odgovore na neka naizgled jednostavna pitanja kao što su npr. kako nastaje voda i kako je moguće da vode ima u svemiru..? To su pitanja koja doslovno zapanjuju jer još uvijek nemamo odgovore na njih, a kako da imamo odgovore na pitanja o Trojedinom Bogu koji je stvorio sve to što nas okružuje i što nam je nepoznato.
Foto: Unsplash
Ono što o Bogu znamo otkriva nam Isus koji šalje učenike da krste sve narode u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Po tom Isusovom naputku mi se križamo svaki dan. Svako jutro kad ustanemo ili navečer kada idemo spavati, ili kad se nađemo pred crkvom mi činimo znak križa na sebi: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. To je trenutak našeg vlastititog blagoslivljanja. Stavljajući na sebe križ mi se predajemo u zaštitu Boga koji nije samac, već nam se očituje kao zajedništvo. On, koji je Jedan u sebi nije osamljen, nego postoji kao zajedništvo triju osoba, a to zajedništvo ostvaruje se u apsolutnoj ljubavi. Zato možemo reći kako je Bog zapravo Ljubav. On je na neki način za nas i duhovna i materijalna manifestacija ljubavi. Upravo se zato mi ljudi osjećamo najsretnijima kada volimo, kada ljubimo, jer tim stanjem najbolje preslikavamo Boga u svoj život. Kada smo u stanju ljubavi tada smo Bogu najsličniji. Kada smo u stanju mržnje tada smo najnesretniji, jer smo u suprotnosti s onim što Bog jest. Tako su, po ljubavi, svi ljudi na svijetu povezani s Bogom, čak i oni koji Ga nikada nisu upoznali niti za njega čuli, a onda čak i oni koji Ga svjesno odbacuju, a za ljubavlju žeđaju. Oni ne znaju i ne razumiju da ljubav za kojom tragaju ima izvorište upravo u Bogu, i tek kad sa sebe bace zavedenosti ovoga svijeta moći će otkriti pravu Ljubav te će jei moći u svom životu i ostvariti.
»Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.«(Iv 16, 12-15)
Foto: Pexels
Sam Isus učenicima kaže kako mnogo toga ne mogu nositi, ali kada prime Duha Svetoga, On će ih upućivati u svu istinu. Dakle, sve što se da znati na ovome svijetu mi možemo otkriti surađujući s Duhom Svetim jer On je nadahnuće. Toliko toga ima na ovome svijetu što se još treba otkriti, što je dobro za ljudski rod, a to se može otkriti ako surađujemo s Duhom Svetim. Zašto je ta suradnja važna? Zato što nam Duh Sveti pomaže da ono otkriveno upotrebljavamo za dobro, a ne za zlo. Koliko je puta čovječanstvo koristilo nova otkrića da bi se upropastilo, a ne uzdiglo? Mi svojatamo znanje kao da je ono naše postignuće i tako iskrivljujemo Božje zakonitosti, te ono što je stvoreno za dobro upotrebljavamo za zlo. To se događa kada čovjek misli da će ga samo znanost spasiti, pogotovo kada misli da će ga znanost spasiti od smrti. Nitko nas ne može spasiti od smrti doli Isus Krist.
Foto: Pixabay
Ipak, koliko god mi ljudi bili oholi, neuki i slabi, možemo biti i sretni jer po Isusu nam je otkriven Bog koji nam želi biti blizu. Iako još uvijek o Bogu puno više ne znamo, negoli znamo, kako je ustvrdio i sv. Anselmo kada je zaključio, kako mi o Bogu možemo izreći ili zamisliti samo ono što On nije, ono što znamo dovoljno je da postavimo svoj život na put spasenja. Zato je dobro znati da naše spasenje ne ovisi o tome koliko mi toga o Bogu znamo ili koliko možemo objasniti, već o tome koliko smo sposobni ljubiti, jer, kako smo već ustvrdili, Bog je Ljubav. Što više ljubimo to smo mu sličniji i to nam je bliže naše spasenje. Blago svima koji u svom srcu ne poznaju ništa drugo doli ljubav.