Isusovo zanimanje za to što ljudi govore o njemu ne proizlazi iz njegove zabrinutosti za svoj ugled, ponos ili čast. On samo želi znati je li njegova poruka doprijela do ljudi
Iz odgovora koje mu učenici daju Isus iščitava kako su ljudi još uvijek daleko od shvaćanja onoga što im govori, što im poručuje. Ipak, kada to isto pitanje Isus upravlja svojim učenicima, Petar daje pravi odgovor: Krist – Pomazanik Božji! Nije bilo lako u ono vrijeme razumjeti Isusov govor. Čini nam se da mi to danas bolje razumijemo, ali kada vidimo u kakvom se stanju svijet nalazi, kada vidimo koliko je puta kroz povijest sama Crkva promašila u mnogim stvarima, onda se baš i nemamo čime pred Bogom podičiti. Mi slušamo, ali kao da ne čujemo. Kao i ljudi onda, još uvijek zaključujemo o Isusu svašta, ali nikako da pogodimo u središte, u bit onoga o čemu nam govori. Naravno da ima i onih koji dobro čuju, razmišljaju i razumiju, te po tome i djeluju. Upravo po takvim ljudima je Crkva opstala kroz tisućljeća, ljudima koji su duboko u svojim srcima razumjeli da je Isus zaista Krist, Pomazanik Božji!
Foto: Pexels
Činjenica kako Isus nije želio da učenici ljudima govore tko je On dok se ne ispuni sve što se trebalo ispuniti, govori nam o Isusovoj potpunoj predanosti svome zadatku. Isus je bio svjestan da mora uzeti svoj križ i pretrpjeti muku kako bi spasio čovjeka. Svi su to morali vidjeti kako bi konačno razumjeli o čemu im je govorio. Uzeti svoj križ i hodati s njime jest put do spasenja. Možda nam se ova Isusova rečenica čini vrlo jednostavnom, ali u njoj se krije duboka poruka koja nas treba potaknuti da izdržimo onda kad je najteže. Život je lijep dok je sve super, dok sve 'štima'. Međutim, kada dođu problemi, izazovi i kušnje, onda počnemo pucati po šavovima. Često te teške životne trenutke prihvaćamo vrlo osobno i znakovito. Kako i ne bi, ta tiču se našeg života i mi zbog njih trpimo. Ipak, stalno tražimo neke izvanjske razloge zašto nam se događaju problemi, a nismo spremni sagledati kako smo najčešće sami krivi za ono što nam se događa. I umjesto da prihvatimo posljedice svojih vlastitih prijestupa, ponizno uzmemo taj križ i nosimo ga, mi prigovaramo te uvjeravamo sebe i Boga kako mi to nismo zaslužili. Naravno da smo zaslužili. Ne možeš cijeli život hodati stranputicom i očekivati da ćeš neozlijeđen doći do cilja. To tako jednostavno ne ide.
Foto: Unsplash
Zanimljivo je kako danas mnogi ljudi misle da su zavrijedili više ili bolje od onoga što imaju. Po čemu se to određuje? Po kojem pravilu, zakonu ili pravdi možeš odrediti zaslužuješ li nešto bolje od nekoga drugoga? Netko cijeli život radi i sretan je da može raditi, a netko cijeli život ljenčari i stalno nešto izmišlja, prigovara i svi su mu krivi za vlastite neuspjehe. I jedan i drugi moraju nositi svoj križ zato što ga imaju, zato što su ljudi i zato što se kroz ovaj život mora, a do onoga vječnoga se može samo tako, nositi križ. I jedan i drugi će umrijeti, ali hoće li se spasiti ovisi o tome jesu li bili spremni nositi svoj križ. Isus kaže da se vjera po djelima prepoznaje. Ono što činimo uvelike nas definira, kako pred ljudima, tako i pred Bogom. Ono što činimo odraz je onoga kako nosimo svoj križ. Jesmo li u tome ponizni, odlučni i hrabri ili smo labilni, slabi i zajedljivi? Koliko smo uopće svjesni činjenice da smo pozvani nositi svoj križ ili mislimo kako nam cijeli svijet mora biti poslužen na pladnju? S ovim zadnjim najviše imaju problema najmlađe generacije jer su odgajane tako da misle kako su lagodnost života, sloboda života i otvoreno društvo stanja koja se podrazumijevaju te da se za te stvari ne treba boriti. Tu se mnogi gadno varaju. Nitko ne može izbjeći svoj križ. Lagodan život nije nešto što se podrazumijeva. Za slobodu i demokraciju se treba svatko od nas boriti svaki dan. Moramo se boriti za te ideale jer tako znamo da svoj križ nosimo na pravi način. Ako svojim djelima ne doprinosimo boljem društvu, kako je naš hod uopće vidljiv? Isus nas je pozvao sve, ne samo neke. Svi smo pozvani nositi svoj križ, ali to ne znači da je on samo nama vidljiv. Često puta to znači uključiti u svoj život sve što te okružuje i odabrati ono dobro.