Glad i žeđ ljudski su najveći strahovi. Da, ima mnogo stvari i pojava koje nas plaše. Od kukaca do životinja, od oluja do ljudske nepažnje, mnogo toga nas može uplašiti i dovesti u nekakvo tragično stanje…
Ipak, glad i žeđ u nama gotovo nesvjesno proizvode takav strah da tijelo ne može ni pomisliti da bi na trenutak ostalo bez hrane i vode. To je razumljivo jer nam hrana i voda trebaju da bi preživjeli, naše tijelo ne može funkcionirati bez energije koju nam hrana i voda daju. Zato se osjećamo dobro kada je pred nama stol pun, jer kod punog stola rješavamo tijelo straha od gladi. Međutim, taj strah je nekada toliko jak da naše tijelo nema kočnicu, ne zna kada je dosta, pa jedemo previše i počinjemo se debljati. Tom procesu doprinose i razna pića zasićena šećerom koja su danas toliko popularna, a toliko nepotrebna za naš organizam. Ona proizvode toliku ugodu našem tijelu da zaboravimo na neželjene posljedice koje takva pića čine našem organizmu. Zašto je to tako, zašto se ne možemo kontrolirati?
Unsplash
Dok će vam netko objašnjavati ovu problematiku iz medicinske perspektive, mi ćemo ovdje cijelu stvar promotriti iz, naravno, one duhovne. Današnje evanđelje nam prikazuje ljude koji počinju tragati za Isusom, jer su shvatili da ga nema. Nakon što ih je besplatno nahranio, nakon što su se nasitili, on je nestao. Počinju ga tražiti kada je ponovo nastala glad. Jedni ga traže jer su shvatili da taj čovjek besplatno proizvodi hranu. Tko ne bi htio takvoga pokraj sebe koji te svaki dan besplatno hrani. Više ne moraš raditi, samo sjedi i uživaj. Drugi ga traže jer čini čuda, pa su znatiželjni kakva još čuda može proizvesti. Treći ga traže jer su shvatili da Isus ima moć i žele tu moć iskoristiti za svoje interese i ciljeve. Uglavnom, svi ga traže zbog jedne stvari, a to je da žele još! Žele još svega toga što je Isus učinio. Nije im dosta. Da je Isus nastavio tako s njima, bi li im bilo ikada dosta? Nikada. E to se zove požuda. Nikada dosta, samo još, još i još. Bila to hrana, moć, slava, seksualnost, nikada nije dosta, čovjek uvijek želi još.
Pexels
Isus u startu prekida njihove požude tako da ih suočava sa problemom: „Ne tražite vi mene zbog onoga što sam vam pričao, već zato što sam vam besplatno kruha dao, pa ste došli po još. Nema više, doma idite živjeti i pošteno raditi za svoj kruh, ali radite ne samo za kruh koji se može pojesti, već i za onu hranu koja je nepropadljiva, koja obogaćuje srce i dušu.“ Evo nam ovdje, u Isusovim riječima, recepta kako suzbiti požudu. Kada dopustimo da tjelesni užitci, kakvi god oni bili, upravljaju našim životom, onda nama počne gospodariti požuda. To kreće polako i događa se kada nismo u stanju reći ne. Malo si udovoljimo ovdje, malo tamo, pa sve više i više i eto problema. To se jedino može zaustaviti duhovnom zrelošću. Čovjek vjere je čovjek koji može dovesti u red svoje tijelo, jer se zna oduprijeti požudi. Čovjek vjere ima snažnu volju koja ima uporište u Kristu. Zašto sportaši postižu bolje rezultate kada izgrađuju i svoju duhovnost? Zašto ovisnici uspijevaju izliječiti svoje ovisnosti kada se okrenu vjeri? To su dokazi kako mi ljudi nismo samo krv i meso, već nešto puno više…
Pexels
Jeste li primijetili kako požuda tako lako zavlada našim životom, dođe a da je i ne zoveš? A jeste li primijetili kako je teško riješiti se požude? To je zato što ona napravi takve posljedice za naš život koje se ne mogu danima ispraviti. To vam je kao oluja! Cijeli život gradiš i radiš i jedan dan dođe oluja i tuča i poplave i sve unište. Mi ne možemo utjecati na takve oluje, ali zato možemo ukrotiti one oluje svojega života. Mi smo gospodari svoga tijela, mi smo vladari svojega života, mi smo kapetani koji upravljaju svojim životom na tom olujnom moru tijeka vremena.
Pexels
Bog nam je dao dar da sve to budemo i dao nam je vodiča koji nam svojim primjerima pokazuje kako se to radi, Isusa Krista. Krist je upravo ona ravnoteža u našem životu koja nam je potrebna da prepoznamo zavodljivosti požude. On je onaj koji nam kaže 'Dosta je sada, odi doma, makni se od toga što te polagano uništava'. On je onaj koji nas uči kako reći ne svemu onome što ima cilj uništiti naš život. On je odgajatelj naše slobodne volje. Dopustimo mu da bude trajno prisutan u našemu životu.