Tema današnjega evanđelja je poslanje, odnosno prihvaćanje poslanja onoga koji želi slijediti Isusa
Nakon što su mnogi ljudi izrazili želju da pođu za Isusom, da budu njegovi učenici, Isus objašnjava što je potrebno da bi se to dogodilo. On prihvaća svakoga, ali postavlja neke uvjete. Točnije, objašnjava što čovjek mora učiniti da bi opstao na tom putu nasljedovanja Isusa Krista. Prvo grubim i teškim riječima želi naglasiti težinu odluke da se njega slijedi, da se bude njegov učenik. „Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!“ Dakle, Isus naglašava kako je put nasljedovanja težak i da zahtijeva da Bog bude uvijek na prvome mjestu. Ako nije tako, to nasljedovanje će biti labilno i neuvjerljivo. Zato Isus ovaj svoj govor potkrepljuje dvjema prispodobama.
Foto: Unsplash
Prva prispodoba objašnjava kako za svaki započeti posao treba imati dobar plan. Viziju koja je potkrijepljena realnim mogućnostima. To znači, da bi nešto ostvario, moraš osigurati sve uvjete koji su potrebni da taj tvoj projekt ili pothvat uspije. To isto znači da se u tom projektu ili pothvatu moraš dati potpuno, dati sto posto sebe, cijeloga sebe, jer to je jedina garancija uspjeha. Ako ne daš sebe, možeš imati savršenu viziju i neograničena sredstva, a opet ne uspjeti. Na isti način i u nasljedovanju Isusa, ako ne predaš cijeloga sebe, ne možeš uspjeti. Ljudi posvećenoga života, ako ne znaju dati cijeloga sebe za Isusa, manjkaju u duhovnom autoritetu, skloni su sumnjama, često podbacuju i često se razočaraju. Ništa ne može stajati ispred Boga. A opet, upravo u toj rečenici pronalazimo nevjerojatan preokret u duhovnim odnosima. Kada Boga stavimo na prvo mjesto, tada sve ostalo u našem životu dobiva smisao.
Nemojmo misliti kako je ovaj Isusov poziv na nasljedovanje upućen samo onima koji žive svećeništvo ili redovništvo. On je upućen svima. Ova Isusova pravila jednako vrijede i za one koji su u braku. Koliko god zvučalo čudno, ali i oženjeni muškarci i udane žene, ako vjeruju Isusu, moraju Boga staviti na prvo mjesto. Ako je Bog ljubav i uči nas ljubavi, i hrani nas ljubavlju, nema boljeg mjesta na kojemu možemo napuniti svoje baterije od onoga gdje se susrećemo s njime. Svi će nas razočarati, ali Bog to neće nikada. Zato On mora na prvo mjesto, jer je On izvor ljubavi. Nakon Njega dolaze oni kojima želimo prenijeti tu ljubav, muž i žena, dijete, otac i majka. Ono što Isus traži kao žrtvu, kada nam upućuje poziv na nasljedovanje, postaje plodno tlo za još veću povezanost. Samo Bog može uspostaviti takvu hijerarhiju odnosa u kojoj svatko ima svoje mjesto, svatko ispunja svoju zadaću i svakome su potrebe za ljubavlju zadovoljene.
Foto: Pixabay
Druga prispodoba nadovezuje se po značenju na prvu i naglašava kako bez plana, bez ustrajnosti i predanosti, bez povjerenja u Boga, svaki pothvat završava propašću. Suludo je voditi rat zbog samoga rata, suludo je ići u rat ako se nakon njega ništa neće promijeniti, nikome neće biti bolje. Tako i u životu, ako pristupaš nekakvom projektu, ako imaš plan ili viziju, prvo dobro razmisli je li ostvarivost te vizije na dobrobit tebi i svima oko tebe. Ako nije, sam pothvat će te u svom nastajanju uništiti. Možeš imati dobre namjere, možeš željeti dobro, ali ako nisi svoje želje i vizije prilagodio svojoj okolini, propast će sve, pa čak i ono što si do tada uspješno postigao. Na primjer, to se konkretno u životu zna dogoditi ljudima u braku koji radi karijere upropaste svoju obitelj ili svećeniku kada radi napredovanja u hijerarhiji Crkve zapostavi duhovnost i pastoral. Ratovi se vode samo onda kada si siguran da ćeš pobijediti. To će reći, život se ne smije stavljati u nepotreban rizik.
Foto: Pixabay
Isus ove prispodobe završava mišlju kako se treba odreći svega što posjedujemo da bismo mogli biti njegovi učenici. To znači ne dopustiti da budeš zarobljen materijalnim i ustrajno ulagati u duhovno. To je razina življenja poslanja. Na kraju, ova Isusova rečenica dobiva svoj najdublji smisao prilikom naše smrti. Ako nismo sposobni odreći se svega što posjedujemo na ovome svijetu, kako možemo prijeći na onaj drugi? Ne možemo postati Njegovi ako uporno sa sobom vučemo na onaj svijet ono što se jednostavno ne da prenijeti.