Na trinaestu nedjelju kroz godinu Crkva donosi u evanđelju izvještaj o Isusovim djelima, odnosno čudima ozdravljanja.
Dapače, današnji događaj je još i snažniji jer Isus ovu djevojčicu budi iz smrti. Zašto je Isus ozdravio ovu djevojčicu, zašto ju je vratio u život? Osim što nam Božansko milosrđe može uvijek biti odgovorom na takvo pitanje, nama je važno razumjeti što Isus poručuje ovim čudom. Možemo primjetiti kako se Isus čuva zamke da ga ne bi proglasili čudotvorcem. On prijeti prisutnima da se ti događaji ne razglašavaju jer ne želi da ljudi krenu za njim iz nakane da ga trajno slave i shvate kao nekog maga, čudotvornog liječnika. Isus dopušta da ovom uskrsnuću budu svjedoci samo oni koji će shvatiti poruku vjere. Zato i kaže djevojčinu ocu: „Ne boj se! Samo vjeruj!“ Dakle, Isus ovo čini da bi mi povjerovali u njega i u istinitost njegovih riječi kada tumači kako je istinska vjera jača od smrti. Takav Isusov pristup nam govori da sve što je činio činio je za ljude svih vremena, da svatko osjeti njegovu poruku i njegovu blizinu.
Unsplash
To što nam Isus pokušava protumačiti i svojim djelima potvrditi vrlo dobro zna i sotona. Mi ljudi želimo život, a ne smrt. Tu želju za životom koristi sotona kao našu slabost kada nam prikazuje smrtne stvari u obliku životnih vrijednosti. Dok nas Isus želi osloboditi straha od smrti, objasniti da smrt nad nama nema nikakve vlasti dok god vjerujemo, sotona koristi naš strah od smrti da bi nas trajno zarobio. Pogledajmo samo malo oko sebe. Tolike vrijednosti su izvrnute. Ono što nije dobro, kulturno i dostojno čovjeka danas je postalo trend življenja. Razne emisije koje veličaju ljudsku glupost, moda koja čovjeka unakazuje i obezvrjeđuje, jezik koji je postao sirov i pun psovke. Sve je to danas u trendu. Mladi se povode za svim što je suprotno Kristovu nauku. Zašto? Zato što im se govori da je smrt kraj i da u životu treba isprobati sve, jer kad jednom umreš više nemaš prilike nizašto. Ljudi više ne mare za svoje duše jer smatraju da živjeti znači moći isprobati sve što život nudi.
Unsplash
Pojam lošega danas se vezuje uz jako malo stvari, a i na to se gleda s prolaznom radoznalošću jer se gotovo nikoga ne tiče što se događa u društvu. Ono malo entuzijasta koji se uz Crkvu bore u zaštitu ljudskoga dostojanstva i pravih životnih vrijednosti brzo pregazi medijska mašinerija liberalizma i slobodarstva, koja u sebi krije želju da vlada ljudima. A ljudi koji su lišeni životnih vrijednosti i dostojanstva lako padaju pod utjecaj hedonizma i lako se njima upravlja. Prava smrt za čovjeka je kada nije sposoban reći ne. Čovjek koji je ovisan i navezan na smrtne stvari zarobljen je čovjek, duhovno ugušen u potrebama tijela. Zato Isus stalno ponavlja; Ne boj se! Samo vjeruj!“ Vjera je spas. Vjera daje snagu reći ne stvarima koje zarobljavaju, ovisnostima koje čovjeka umrtvljuju. Po vjeri se dolazi do vječnog života, Isusove blizine, gdje smo očuvani od svake raspadljivosti.
Pixabay
Isus i tebi govori: Ustani! Ustani iz svoje umrtvljenosti, iz mrtvila materijalizma, iz lijenosti grijeha. Nemoj dopustiti da ti duh uspavaju zavodljivosti ovoga svijeta. Duhovno se bori ne samo za svoju dušu već za dušu svakog čovjeka. Postoje više vrsti smrti. Ova fizička gdje nam odumire tijelo samo je jedna u nizu i za nju Isus kaže da je najlakša. Puno je gora ona smrt gdje nestaje duha, gdje postajemo živi mrtvaci. Hodamo, jedemo, pričamo, radimo, ali ne živimo jer u nama nema duha. Toliko je nesretnih ljudi, napuštenih i osamljenih. Sve imamo, ničemu se ne radujemo, sve nam brzo dosadi.
Unsplash
Jeste li se pitali čemu takva euforija kad naši nogometaši pobjeđuju? To je jedna od stvari za koju osjećamo da je čista i iskrena. Ti dečki izađu na teren i ostave tamo srce. Pobijedili ili izgubili mi smo sretni jer nas nisu lagali, učinili su od sebe sve što su mogli i to prepoznajemo kao iskrenost života, zato se tome toliko divimo. Koliko god volim nogomet, ipak je za mene žalosno da samo nogomet u nama uspijeva pobuditi takvu euforiju. Zašto i u drugim stvarima ne znamo prepoznati iskrenost i radost? Ima još mnogo stvari osim nogometa u kojima ljudi pokazuju iskreni trud i čisto srce. Zašto to ne primjećujemo i zašto zbog toga nismo tako euforični? Svaka čast našim nogometašima, ali ja sanjam dan kada ćemo zbog istih stvari na isti način klicati svakom čovjeku u našemu narodu koji pokaže svoje vrijedno, čisto i iskreno srce.