Događaj koji nam se opisuje u evanđelju ove nedjelje, a kako ga prenosi evanđelist Luka, mislim da svi već jako dobro znamo...
Gotovo redovito se uzima za čitanje evanđelja kod marijanskih slavlja. No, to ne umanjuje naše zanimanje, a vjerujem i raspoloženje srca i duše u ovom trenutku za njega, o četvrtoj nedjelji došašća. Čitajući o susretu Marije i anđela ne mogu odoljeti onom mističnom osjećaju koji iz njega izvire, a pogotovo se ne mogu oteti pitanju: Kako je to susresti anđela? Kakav je to osjećaj duše kada ti se obrati anđeo, razgovara s tobom? To me je, dok sam o tome razmišljao kao dijete, redovito odvodilo u bujne rijeke mašte, na što se nadovezivala i slika raja, pitanje o izgledu samoga Boga i još mnogo sličnih i čestih pitanja koja djeca inače imaju kada razmišljaju o tome. Vjerujem da ste i vi, koji ovo čitate, kao djeca razmišljali o tome na djetinji način, ali se nadam i da ste o tome nastavili razmišljati na zreliji način kao odrasli.
Izvor: Pexels
Izvještaj evanđelista Luke o susretu Marije i anđela posve je jednostavan i običan. Iz to malo informacija koje imamo možemo zaključiti da anđeo Gabrijel nije izgledao ništa posebno, jer se Marija nije zbunila zbog njegovog izgleda, već pozdrava. Marija razgovara s njim kao i sa svakim drugim čovjekom. Ali njen odgovor: Evo službenice Gospodnje! - daje nam naslutiti kako je Marija itekako bila svjesna da pred njom stoji anđeo.
Uz razmišljanje o dubini trenutka kada Marija saznaje da će postati Bogorodica – iako to možda tada još nije u potpunosti shvaćala – možemo i razmišljati o tome kako je Marija brzo, bez puno razmišljanja prihvatila ovakav govor koji joj je bio upućen. Na kakvo razmišljanje nas navodi ta činjenica? Mislim da možemo prepoznati otvorenost duha ondašnjeg čovjeka za Božji govor.
Izvor: Pexels
Usporedimo ljude sadašnjeg i ondašnjeg vremena. Osim grijeha koji se u čovjeku javljaju kako onda tako i sada, imam dojam kako su ljudi tada imali više otvorenosti za Božju prisutnost u svojim životima, lakše su čitali, ako to možemo tako reći, „Božje znakove“ u svome životu. Što bi se dogodilo da se današnjem modernom čovjeku ukaže anđeo? Da li bi bio toliko duhovno otvoren da ga prepozna? Ne mogu tvrditi da takvih ljudi danas nema, ali pitam se koliko? U odnosu na tadašnju populaciju, da li je prosjek otvorenosti za Božju prisutnost u ljudskim životima u današnjem vremenu veći ili manji? Može li se odgovor na to pitanje uopće dobiti? Zaista ne znam, ali Marijino spremno prihvaćanje Božje riječi itekako nam daje razmišljati o tome koliko se mi, današnji vjernici, moderni vjernici, otvaramo Božjoj prisutnosti i Božjoj riječi, a da ne govorimo o tome jesmo li dostojni da pred nas stane jedan anđeo.
Izvor: Pexels
Ovo razmišljanje o dostojnosti dobro je osjetiti češće u svom životu, a posebno nekoliko dana prije proslave svetkovine Božića. Ovo čudno vrijeme stavlja nas u kušnju da li se možemo dobro pripraviti, u onom duhovnom smislu, za proslavu svetkovine Božića. Sada kada je mnogima upitno poći na ispovijed iz straha od zaraze, a same ispovijedi su šture i brze radi što kraćeg kontakta, pitamo se može li svaki od nas napraviti u sebi pravu malu duhovnu obnovu, pročistiti se, pokajati za grijehe i učiniti dostojnim za susret s malim Bogom. To bi nam, kao i uvijek, trebalo biti od presudne važnosti da dočekamo Božić u pravom redu u miru sa samima sobom, a onda naravno i sa svojim bližnjima.
Nadam se da nam Marijina poslušnost i spremno prihvaćanje Božjeg poziva može biti poticaj na odlučnost da ono što obećajemo Bogu na svetoj ispovijedi i pri osobnom preispitivanju zaista živimo u svojim životima. Kada se iskreno odlučimo pokajati za svoje slabosti i grijehe zaista bi se trebali i osjećati dostojnima Božjeg prisustva među nama, osjećati želju da pođemo u crkvu, da se pričestimo. Nadam se da će svatko od vas poslije božićne pričesti osjetiti radost u svome srcu kao da je ugledao Božjeg anđela...
Izvor: Pexels