Mnogi se pitaju po čemu je Crkva kao institucija različita od drugih institucija? Postoji u njoj hijerarhija, postoje službe, postoji struktura djelovanja, postoji način izvedbe...
Sve to imaju i druge ustanove, naravno, ali Crkva ima ono nešto što daje smisao cijelom mehanizmu, a to je poslanje. Isus šalje učenike u svijet da propovijedaju i tako označuje što je konkretno djelovanje Crkve. Uz propovijedanje oni još i liječe, ozdravljaju, tješe i čine sve za dobrobit čovjeka, ali središnje i najvažnije poslanje je propovijedanje. Biti poslan propovijedati je čin koji označuje osobu koja je odabrana biti Božji glasnik, koja govori o Božjem zakonu i koja poziva na obraćenje. To nije osoba, kako mnogi misle, koja je pozvana na svetost. Biti pozvan na svetost je, na kraju krajeva, univerzalni Isusov poziv koji je upućen svakom čovjeku i koji se jedino može ostvariti kroz ljubav. Onaj koji je poslan propovijedati je onaj koji mora biti spreman, na tom putu zauzimanja za Božju riječ, suočiti se sa raznim preprekama, izazovima, prijetnjama i odbijanjima. U takvim slučajevima imaš pravo biti ljut i razočaran, kao što su nam to demonstrirali mnogi proroci i apostoli, ali nasuprot toga moraš biti izrazito uporan.
Pixabay
Zanimljivo je kako Isus kada šalje učenike naglašava im da propovijedaju onima koji ih žele primiti, a da nastavljaju dalje tamo gdje ih ne žele primiti. Dakle, Isus ne poziva na agresivnost pristupa, jer Bog ne želi ići protiv čovjekove volje. Zato Crkva ne može nikome ništa narediti, već može preporučiti i propovijedati. Tko ne želi prihvatiti, jednostavno ne mora. Ipak, ovdje svima mora biti jasno, ako ne želiš poslušati propovijed Crkve, ne možeš onda od nje ništa ni tražiti. Mnogi se pozivaju na to kako je Isus propovijedao ljubav i zašto Crkva ne želi prihvatiti ove ili one stvari (da sada ne idem u detalje...), a zaboravljaju da je Isus isto tako propovijedao obraćenje, od čovjeka tražio zaokret srca. Nema ljubavi bez obraćenja, ljubav se ne može rađati iz grijeha. Ljubav nekada može tolerirati grijeh, ali joj grijeh nikako ne može biti izvorištem. Zato svi oni koji očekuju od Crkve da se povine ovim ili onim neoliberalnim trendovima, na kraju će doživjeti razočaranje, jer bez obzira koliko trenutno taj duh zahvaća Crkvu, bez obzira koliko neki svećenici ili biskupi popuštali pod tim trendovskim utjecajima, poslanje propovijedanja po nadahnuću Duha zahvatit će one svećenike koji će propovijedati Istinu od koje nitko neće moći pobjeći.
Pixabay
Lagodnost života dala je zavarati mnoge. Mnogi ljudi su jednostavno zavedeni lagodnošću, a jednom kada ti je dobro, logično je da ne želiš da ti bude gore. Isprva ta lagodnost nije tražila nikakve žrtve, ali u zadnje vrijeme počela je pokazivati svoju cijenu. Zbog ugodnog načina života čovjek je očito spreman žrtvovati sve, sva svoja uvjerenja, svoju vjeru i svoju slobodu. Kao da nas je zaslijepila i ne da nam da progledamo. Neprijatelji čovjeka su shvatili kako iskoristiti tu glad za ugodom i sada ono što nam je obećavano kao prosperitet i kao kvalitetan način života, okreću protiv nas. Koliko god neki zanemarivali duhovnu razinu čovjekova življenja, sada se opet, nakon sve te silne tehnologije i tehnološkog napretka, sve svodi na duhovnost. Ako poradi napretka ubiješ čovjekov duh, što si dobio? To što si dobio više sigurno nije čovjek, već živi mrtvac, ispranog mozga i isprane utrobe. Stoga se treba zapitati: 'Koja je cijena moje slobode? Koja je cijena moje vjere? Ima li život bez slobode i vjere uopće smisla?'
Pixabay
Isus svoje učenike šalje na put propovijedanja na kojemu nema lagodnosti. Mogli su ponijeti samo štap i haljinu i sandale koje su imali na sebi. Čovjeku ne treba puno da bi izvršavao Božje poslanje. Tu se krije snaga Crkve na koju mnogi ne računaju. Mnogi misle kako je Crkva bogata, te je zbog toga postala troma u propovijedanju i izvršavanju Božje riječi. Možda to u ovom trenutku i je tako. Neprijatelji čovjeka misle kako je lagodnost tako zahvatila Crkvu da se ona neće moći oduprijeti ovom liberalno-tehnološkom napadu na čovjeka. Ono što ne razumiju i ne znaju je da pravo poslanje propovijedanja zahvaća one ljude koji su spremni ostaviti sve poradi Božje riječi, a takvih je u Crkvi puno i oni propovijedaju, ali ih čovjek ne čuje. Ljudi ne čuju, jer još nisu dotakli dno. Kada im bude oduzeto sve ono što daje smisao ljudskom življenju, tada će čuti ono što pričamo. I još nešto. Tada će se vidjeti tko su istinski poklonici Duha, te tko je spreman jesti travu da bi preživio, ali svoje slobode i vjere nikada nije spreman prodati. Slušajmo kako odjekuju Isusove riječi: „Malovjerni, zašto si posumnjao?“.