Nedjeljno jutro - Vinograd će iznajmiti drugim vinogradarima

„Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova…“ (Mt 21,33) Kome što pripada? -  Pitanje je s kojim se često susrećemo u životu. Od malena se trudimo izboriti za neku svojinu koju ljubomorno čuvamo i na koju smo ponosni. Kako odrastamo apetiti za svojinama postaju sve veći, a i svojine postaju sve veće. Kuća, stan, auto, brod, grobnica, firma, čovjek... gdje je kraj? Sve se može posjedovati i sve želimo posjedovati. Sve ima svoju cijenu i sve je na prodaju. Pitanje jedino ostaje koliko toga si možemo priuštiti? Posjedovati nešto, ili bolje reći, posjedovati sve, postao je trend gotovo u cijelome svijetu. Svakodnevno se prolijeva ljudska krv zbog raznih materijalnih bogatstava jer je 'imati' postalo važnije nego 'biti'. Cijela naša civilizacija postoji na principima posjedovanja i potpuno je zanemarila činjenicu življenja kao nešto nevjerojatno i čudesno. Prestali smo se diviti i čuditi samom životu i sveli smo svoj život na slijepo stjecanje svega i svačega, a u čemu na kraju ne stižemo uživati. Da bi se moglo uživati u životu potrebno je život osjetiti na svim razinama: društvenoj, emocionalnoj, ljubavnoj, duhovnoj… Po meni duhovna razina je najvažnija, a danas očito najviše pogođena, odnosno najviše zanemarena. Biti duhovan znači biti u miru sa sobom i drugima, a takvo stanje je potrebno da bismo mogli osjetiti svijet oko sebe na način koji nadilazi materijalno. Izvor: Unsplashed Za nekoga tko ne vjeruje u Boga ovo o čemu pišem ne predstavlja nikakav problem, ali za čovjeka koji vjeruje u Boga ovo je pitanje spasenja. Je li naša civilizacija iznevjerila Boga kada je zanemarila brigu za duhovno? Naravno da je. Čak se i Isus pita hoće li naći vjere na zemlji kada ponovno dođe. Jesmo li mi vjernici iznevjerili Boga kada dopuštamo da nam se život svede na stjecanje i imanje? Naravno da jesmo. Jeste li se ikada zapitali što će Bog učiniti nama koji smo iznevjerili njegov savez i njegovu ljubav? Isus nam odgovara: Vinograd će iznajmiti drugim vinogradarima. Nameće se pitanje: Ako smo mi ljudi Boga iznevjerili, s kime će nas zamijeniti? Tko su ti drugi vinogradari? Isus jasno ističe stav da je Bog gospodar ove zemlje, Bog je gospodar svoga vinograda i ako mi ljudi ne donosimo ploda i nakon svih prilika koje nam je dao, izbacit će nas iz vinograda i posao održavanja dati drugima, onima koji će donositi plod. A taj plod ne mjeri se koliko velike nebodere možemo napraviti, već koliko veliki svaki od nas u duši može biti. To smo kao civilizacija potpuno zanemarili jer nas je netko uvjerio kako Bog nije važan. Rezultat toga je strah koji se uvukao u ljude. Strah od svega i svačega, pogotovo strah od budućnosti i strah od smrti. Ironično je da se najviše bojimo onih stvari koje ne možemo promijeniti, a koje su neminovne i koje će se dogoditi ovako ili onako. Izvor: Unsplashed Odgovor na sve te strahove ili rješenje za to duhovno mrtvilo koje nas je zadesilo je upravo to da počnemo živjeti, živjeti radi života i ničega drugoga. Živjeti radi ljubavi, radi prijatelja i radi obitelji. To je ono što se ne smije zanemariti, a sve drugo će po tome doći. Bog nam to obećaje, a On svoja obećanja nikada ne pogazi. Zato zaokret u našim života uvijek mora dolaziti od nas samih, od našega duha kojemu treba dopustiti da se poveže s Bogom. To ćemo učiniti tako da ga ne vežemo za materijalne stvar jer duh nije materija, on se materijom ne može hraniti. Našem duhu treba jedino Bog, On mu  je hrana, utjeha, motivacija i nadahnuće. Bez duha mi smo prazna tijela, robovi materije. Zato mislim da je uvijek bolje biti radnik u Božjem vinogradu i ubirati plodove vječnosti, nego rob u materijalnom svijetu propadljivosti. Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim!