Oduvijek poseban u srcu Sinjana, Stari je grad više od poprišta velikih povijesnih previranja…
Zavjetna crkvica na samom vrhu, izgrađena na dvjestotu obljetnicu dolaska iz Rame u bijegu pred osmanskom stihijom i Gospin kip, rad Josipa Marinovića, svojom tihom prisutnošću mirno i dostojanstveno bdiju nad Sinjem i okolicom.
Još od 1996. godine na Gospinu gradu moli se pobožnost križnog puta za koji je 2001. godine probijena staza. Iste je godine izrađen projekt postavljanja brončanih postaja križnog puta u prirodnoj veličini, što je povjereno četrnaestorici vrhunskih hrvatskih umjetnika skulpture. Kad je projekt konačno ostvaren, zahvaljujući donacijama pojedinaca, ustanova i institucija, na radost vjernika, hodočasnika i putnika namjernika, grad Sinj i Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske dobili su vrijedno vjersko, kulturno i umjetničko djelo, izvanredno i nenametljivo uronjeno u umirujuću tišinu stoljetne šume.
Monika Vrgoč
1. postaja – Isusa osuđuju na smrt, Stipe Sikirica2. postaja – Isus prima na se križ, Duje Botteri3. postaja – Isus pada prvi put pod križem, Ante Starčević4. postaja – Isus susreće svoju svetu Majku, Kuzma Kovačić5. postaja – Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ, Stjepan Skoko6. postaja – Veronika pruža Isusu rubac, Marija Ujević7. postaja – Isus pada drugi put pod križem, Kažimir Hraste8. postaja – Isus tješi jeruzalemske žene, Nikola Vrljić9. postaja – Isus pada treći put pod križem, Jure Žaja10. postaja – Isusa svlače, Mile Blažević11. postaja – Isusa pribijaju na križ, Vene Jerković12. postaja – Isus umire na križu, Ivan Klapež13. postaja – Isusa skidaju s križa, Miro Vuco14. postaja – Isusa polažu u grob, Josip Marinović
Monika Vrgoč
Pozivamo vas da na današnji dan Muke Gospodnje prođete neki od križnih puteva u svetištima vašega kraja, te uronjeni u meditativnu tišinu prirode koja vas okružuje, razmotrite tu strašnu kalvariju koju je za nas podnio naš Gospodin…a nakon toga doživite i tu ogromnu količinu Ljubavi koju On čuva u svome presvetom Srcu za nas. U tom duhu, u nastavku donosimo duhovnu misao o Velikom Petku iz Svetišta Gospe Sinjske:
Monika Vrgoč
Gledam Isusovo mrtvo tijelo na križu. Vojnici prebiše golijeni obojici raspetima s Isusom, ali njegovih golijeni ne prebiše, nego mu jedan od njih probode bok kopljem, te iz njega poteče krv i voda. Isusovo srce je slomljeno, to Srce koje nije znalo za mržnju i osvetu, za sebičnost i zavist, nego jedino za ljubav, duboku i silnu, kadru obuhvati i Oca u nebu i cjelokupno čovječanstvo svih vremena i svih područja. Njegovo probodeno Srce je izvor našega spasenja, razlog naše nade, uzrok naše ljubavi. Ono je sveto mjesto gdje se ujedno slijeva sve što je bilo, što jest i što će biti. Tu je sva pretrpljena patnja, sav proživljeni strah, sva izdržana samoća, sva osjećana napuštenost i sva smrtna tjeskoba krikom izrečena. U tom smo srcu i svi mi sa svojim strahom pred virusom ili zaraženi virusom. Tu se poljubiše ljudska i božanska ljubav, i tu se izmiriše Bog i svi muževi i žene povijesti. Sve su suze ljudskoga roda ovdje isplakane, svaka je bol ovdje shvaćena i svaki očaj dodirnut.
Monika Vrgoč
S ljudima svih vremena gledam sada Isusa koga su proboli i polako shvaćam, što znači imati udjela u njegovu Tijelu i Krvi, što to znači biti čovjek. Isus je poslan nama, ne da nas osudi, nego da nam objavi svoju ljubav i ljubav svog Oca. Koliko je njegovo Srce žudjelo za tim da meni i svim ljudima podari ovu ljubav! A želio je jedino da prihvatimo njegovu ljubav i dopustimo da nas ona učini djecom svoga Oca, svojom braćom i sestrama. Koliko Bog želi samo biti ljubljen! Sam Isus je postao ranjiv da od nas ranjivih ljudi primi ljubav. Gledam svoga Gospodina, gledam njegov probodeni bok, mjesto gdje je probodeno njegovo Srce. I dok gledam, oči mi počinju prepoznavati užas i tjeskobu svih ljudi za koje je sebe predao. Njegovo probodeno Srce postaje srce čitavog čovječanstva, srce svega svijeta. On nas sve nosi: napuštenu djecu, bračne drugove koji jedno drugo odbaciše, poremećene obitelji, beskućnike, izbjeglice, zasužnjene, osakaćene i izmučene, ovih dana zaražene, tisuće i milijune neželjenih, zaboravljenih i u umiranju samima sebi prepuštenih. Gledam njihova iscrpljena tjelesa, njihova očajna lica, njihov prestrašeni pogled. Sve ih gledam ovdje, gdje je probodeno Isusovo tijelo i njegovo Srce. Milosrdni Gospodine, tvoje Srce je probodeno zbog sve one uskraćene ljubavi. Svojim Duhom Svetim osnaži nas u ljubavi prema Tebi i braći i sestrama.
Izvor: TZ Sinj i Svetište Gospe Sinjske
Kategorije
Pratite nas
Izbor urednika
